Маратонци трче почасни круг – Жао ми је што сте моји, а не деца неког мог непријатеља”
Tuesday, June 17, 2025
Tuesday, February 03, 2009
Pjesma o kraju svijeta
Pčela krui iznad dragoljuba,
Ribar krpi svjetlucavu mreu,
U moru skaču veseli delfini,
Mladi vrapci grabe se za oluk
I zmija, kao to je red, zlatnu kou ima.
Thursday, July 03, 2008
Monday, May 05, 2008
Sunday, March 30, 2008
Mesečina
Luta nam mesec oko sobe,
kraj strehe plovi naše,
srebrom nam napunio caše,
i staklene boce obe.
Mesečinom sam se opila
često, zbog sreće, zbog jada.
Pijmo, prijatelju, i sada,
prozorska otvori krila.
Videćeš, manje je slatka
čaša tvog starog vina
nego kupa ova s visina.
Pijmo je. Noć je kratka.
Pijmo, prijatelju i sad skupa
ovo ponoćno piće,
sve moje znaćeš biće
kad zadnja se isprazni kupa.
Biće ti sasvim prozirna
moja duša i oko;
gledaćeš u srce duboko,
do samog dna mu nemirna.
Reči ce poteći same
obraz stati da se žari;
a mesec, krčmar stari,
iz šumske smejaće se tame.
Desanka Maksimović
kraj strehe plovi naše,
srebrom nam napunio caše,
i staklene boce obe.
Mesečinom sam se opila
često, zbog sreće, zbog jada.
Pijmo, prijatelju, i sada,
prozorska otvori krila.
Videćeš, manje je slatka
čaša tvog starog vina
nego kupa ova s visina.
Pijmo je. Noć je kratka.
Pijmo, prijatelju i sad skupa
ovo ponoćno piće,
sve moje znaćeš biće
kad zadnja se isprazni kupa.
Biće ti sasvim prozirna
moja duša i oko;
gledaćeš u srce duboko,
do samog dna mu nemirna.
Reči ce poteći same
obraz stati da se žari;
a mesec, krčmar stari,
iz šumske smejaće se tame.
Desanka Maksimović
Duskica
OPROŠTAJ PRIJATELJA
I ti i ja smo
prošlo vreme
čin u kojem je
sve bilo jasno
naše večnosti su završene
mada ovaj dan pripada tebi
zajedno smo nestali
zajedno sumrak sveli
ali samo ja odlazim
iako smo prijatelji.
STUD
Ova stud je
tvog odsustva trag - (cula me, sram je bilo)
ova noæ je
prazno vuèje oko
psi joj se
u nedrima gnezde.
POSLE ZLA
Bojim se velikih zala
malih generala
i njihovih sledbenika.
Bojim se vremena
glasnog i mračnog
u kojem se rđave karte slažu
i neizbežne nesreće množe...
Ne verujem u nekog nedokučivog
i nekog zemnog boga.
Ne slušam glasove
nametljive i stroge.
Klanjam se samo
onoj kosmičkoj stvari
koja sve stavlja na svoje mesto.
Verujem samo u ono samoniklo seme
što posle svakog zla, srećom, niče.
ZLATNE NITI ĆUTANJA
Sa mislima o tebi
počinjem
i završavam
svaki svoj dan,
kažeš ti.
A ja,
ja vežem svoje srce
zlatnim nitima ćutanja,
nežnom prevarom,
da se umiri,
da ne kuca tako glasno,
da ne hrli u susret tvom srcu
tako treperavo,
toga me je strah.
I ponovo čitam Ispovest.
Ti si unapred sve znao,
znao si da srna sam...
Srna u izgubljenom raju!
ko li je ovde ti, a ko ja???, pitam se pitam...
MOLITVA
Samo da Bog da još dugo da živiš
i da te zdravlje služi,
ljubavlju da te obaspu stvari i ljudi,
u duši da ti se nastane sklad i mir;
belezi tvojih stopala u travi da dišu,
alge lekovite vazduhom da ih slede,
vaseljenske kiše da ti budu tople:
ljubavlju da te obaspu stvari i ljudi
u duši da ti se nastane sklad i mir.
PA
Da se sretnemo opet tamo negde
odakle samo crna slutnja se vraća,
bolom kršteno ime spoznanja;
raskošne kočije snoviđenja da nas prime
i tako ljudski razotkriveni
celim nebeskim svodom da jezdimo
i da zborimo, zborimo...
Ćutanjem ukroćene reči oko vrata
kao sjajnu ogrlicu da nosimo.
Duška Vrhovac
I ti i ja smo
prošlo vreme
čin u kojem je
sve bilo jasno
naše večnosti su završene
mada ovaj dan pripada tebi
zajedno smo nestali
zajedno sumrak sveli
ali samo ja odlazim
iako smo prijatelji.
STUD
Ova stud je
tvog odsustva trag - (cula me, sram je bilo)
ova noæ je
prazno vuèje oko
psi joj se
u nedrima gnezde.
POSLE ZLA
Bojim se velikih zala
malih generala
i njihovih sledbenika.
Bojim se vremena
glasnog i mračnog
u kojem se rđave karte slažu
i neizbežne nesreće množe...
Ne verujem u nekog nedokučivog
i nekog zemnog boga.
Ne slušam glasove
nametljive i stroge.
Klanjam se samo
onoj kosmičkoj stvari
koja sve stavlja na svoje mesto.
Verujem samo u ono samoniklo seme
što posle svakog zla, srećom, niče.
ZLATNE NITI ĆUTANJA
Sa mislima o tebi
počinjem
i završavam
svaki svoj dan,
kažeš ti.
A ja,
ja vežem svoje srce
zlatnim nitima ćutanja,
nežnom prevarom,
da se umiri,
da ne kuca tako glasno,
da ne hrli u susret tvom srcu
tako treperavo,
toga me je strah.
I ponovo čitam Ispovest.
Ti si unapred sve znao,
znao si da srna sam...
Srna u izgubljenom raju!
ko li je ovde ti, a ko ja???, pitam se pitam...
MOLITVA
Samo da Bog da još dugo da živiš
i da te zdravlje služi,
ljubavlju da te obaspu stvari i ljudi,
u duši da ti se nastane sklad i mir;
belezi tvojih stopala u travi da dišu,
alge lekovite vazduhom da ih slede,
vaseljenske kiše da ti budu tople:
ljubavlju da te obaspu stvari i ljudi
u duši da ti se nastane sklad i mir.
PA
Da se sretnemo opet tamo negde
odakle samo crna slutnja se vraća,
bolom kršteno ime spoznanja;
raskošne kočije snoviđenja da nas prime
i tako ljudski razotkriveni
celim nebeskim svodom da jezdimo
i da zborimo, zborimo...
Ćutanjem ukroćene reči oko vrata
kao sjajnu ogrlicu da nosimo.
Duška Vrhovac
SLOVO O LJUBAVI
Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaćete od miline
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikad se nećeš spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma zavoleli zatim i druge.
Ako je želiš bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama radja
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj i san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
medju kojima nema spojenog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge –
i osetimo se nesrećni i krivi.
Desanka Maksimović
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svesti,
i po rastanku drhtaćete od miline
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Ako zbog nje patiš od nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sećanja na nju nikad se nećeš spasti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma zavoleli zatim i druge.
Ako je želiš bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama radja
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.
Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj i san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Zauvek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proleća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao reke ne mogu sliti,
medju kojima nema spojenog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboraviti se neće
ni kad im duše budu posedele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući
kao da ćete tog časa umreti,
pamtiće te on, setiće te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sećanje nam banu
i kad zavolimo druge –
i osetimo se nesrećni i krivi.
Desanka Maksimović
Thursday, March 20, 2008
Gange
Tuesday, March 18, 2008
Na Mirijevu

Malo kičeraja

Mirijevske staze

Lutao sam putevima ...

Jesenji roštilj zna da preživi zimu
Evo kako Suncica prokomentarisa moju fotku na dating profilu:
Definitivno trebas da promenis sliku. Delujes ko star covek koji jedva hoda ulicom, a kamo li nesto drugo. I jos nesto, slikaj se u nekoj drugoj garderobi, uz ovaj dzemper, nekako je najlakse zamisliti te u vunenim carapicama. Pozdrav.
Definitivno trebas da promenis sliku. Delujes ko star covek koji jedva hoda ulicom, a kamo li nesto drugo. I jos nesto, slikaj se u nekoj drugoj garderobi, uz ovaj dzemper, nekako je najlakse zamisliti te u vunenim carapicama. Pozdrav.
Subscribe to:
Comments (Atom)