Autoputem pa preko Topole, pa ne bi kralj pravio vinograde da tu nije dobro. Rudnik, privatna kućica blizu hotela. Hotel “Neda” napravio neki naš radnik “na privremenom radu u inostranstvu” u Njemačkoj.
Šetnja do livade. Dvije česme K i P, ne saznasmo značenje tih slova.
Poviše hotela planinarski dom, ali kosina opaka, išao sam lijevo-desno da nekako izguram. “Srbija šume” okupirala staru kuću koji je neki tip izgradio za svoju kćer da liječi astmu. I naša gazdarica je crkavala od astme, rođena rudničanka, ali valjda ova predivna priroda koristi ljudima iz drugih ambijenata, naročito iz Pančeva, Vojvodine ...
Namjerno zalutasmo kruz neku šumu sa visokim drvećem, valjda grab, bukva, jebem li ga. Debele naslage lišća i kosina, Milutin jedva prođe četveronoške, kad izleti Srndać, savlada veliki prostor u par skokova. Veličanstven prizor, mada su me lovci kojima sam to posle pričao pitali “Đe ce mi duša što ga ne upucah?”. Sta znaju lovci šta je srndać. Doduše i Milutin je malo kasnije vidio srndaća na jednoj cvijetnoj livadi.
Događaji dana su ipak bili bogate klope u hotelu Neda. Jagnjetina ispod sača sa gljivama i krompirom, dosta bi nam i jedna porcija bila. Salate, pivo … A i jutarnje kafe na tek izašlom, dobri pisci bi rekli nedozrelom, suncu, koje je hvatalo jedan ćošak hotelske bašte. Milutin i cigaretu plus.
Obiđosmo i varošicu Rudnik, crkvu sa vizantijsko plavim krovom, kamenolom …
Drugi dan izlet do stare napuštene vodenice, i polunapuštene pilane. Romantično da se usereš, ne može se opisati, ali mnogo vlažno i hladno kad udare zime i vode.
Treće jutru spuštamo se prema Rajcu, Yugo klizi kao po bonaci, vožnja bez davanja gasa, svježina dolazi kroz loše postavljenu ventilaciju Yuga, ali ovaj put na naše zadovoljstvo. Svratismo na lepinju sa kajmakom. Lebac vreo topi se kajmak, prija na onu jutarnju svežinu. Ovi Šumadinci bi pretop uzmali i posle škrpine i blitve. Nije džaba Kapor pisao o Peri Buretu, gazdi "Zlatnog mezeta" koje je imalo specijalitet kuće pod nazivom "Tamo daleko", a to je "Zubatac u jagnjećoj maramici, na kajmaku sa ljutim papričicama".
Skretanje je par kilometara prije Ljiga. Prođsomo kroz selo Slavkovicu i onda uspon do vrha Rajca. Predivna priroda, visina 848 metara. Max juri kroz nisku pšenicu ili bijaše djetelina, kao da je delfin, samo mu glava izranja pri skokovima. Nije lijen ni da juri ptice po velikim nagibima i čas prilično ispred čas iza nas. Pitasmo neke lokalne ljude koji su prodavali dimljeni kačkavalj i jagode, gdje je slap, a oni rekoše evo tu preko planinarskog doma i potoka, ali mi nikad tamo nismo išli, koji ćete kurac tamo. A ono predivna staza kroz sumu, svježina iako je bio sparan dan. Nabrasmo mladih grabova da ih presadimo i napravimo živu ogradu, koju treba kresati da ne ide kod komšije.
U povratku svraćamo na događaj dana, tj. klopu, bolje prije gužve na Ibaraskoj magistrali, gdje su kafane za kamiondžije. Kafana “Gukošanka” a ne “Gušomanka” kako ja primjetih iz daljine, bojeći se da skrenem pogled sa volana, da ne bi bio suvozačevog skičanja zbog vožnje po rubovima ceste. Vožnja Ibraskom magistralom je opasna, traktori, naselja, ima od Ljiga do Beogrda oko 100 km, ali opasna dionica, ali ipak stižemo kući, ali …
Da ne najaviše kišu ne bismo navrat-nanos ni krenuli a ispalo je odlično. Šta ćeš, nekim ljudima je dosta jedan prekrivač i doručak u prirodi, potok, staza kroz šumu, svježina i rosa u travi ...
Šetnja do livade. Dvije česme K i P, ne saznasmo značenje tih slova.
Poviše hotela planinarski dom, ali kosina opaka, išao sam lijevo-desno da nekako izguram. “Srbija šume” okupirala staru kuću koji je neki tip izgradio za svoju kćer da liječi astmu. I naša gazdarica je crkavala od astme, rođena rudničanka, ali valjda ova predivna priroda koristi ljudima iz drugih ambijenata, naročito iz Pančeva, Vojvodine ...
Namjerno zalutasmo kruz neku šumu sa visokim drvećem, valjda grab, bukva, jebem li ga. Debele naslage lišća i kosina, Milutin jedva prođe četveronoške, kad izleti Srndać, savlada veliki prostor u par skokova. Veličanstven prizor, mada su me lovci kojima sam to posle pričao pitali “Đe ce mi duša što ga ne upucah?”. Sta znaju lovci šta je srndać. Doduše i Milutin je malo kasnije vidio srndaća na jednoj cvijetnoj livadi.
Događaji dana su ipak bili bogate klope u hotelu Neda. Jagnjetina ispod sača sa gljivama i krompirom, dosta bi nam i jedna porcija bila. Salate, pivo … A i jutarnje kafe na tek izašlom, dobri pisci bi rekli nedozrelom, suncu, koje je hvatalo jedan ćošak hotelske bašte. Milutin i cigaretu plus.
Obiđosmo i varošicu Rudnik, crkvu sa vizantijsko plavim krovom, kamenolom …
Drugi dan izlet do stare napuštene vodenice, i polunapuštene pilane. Romantično da se usereš, ne može se opisati, ali mnogo vlažno i hladno kad udare zime i vode.
Treće jutru spuštamo se prema Rajcu, Yugo klizi kao po bonaci, vožnja bez davanja gasa, svježina dolazi kroz loše postavljenu ventilaciju Yuga, ali ovaj put na naše zadovoljstvo. Svratismo na lepinju sa kajmakom. Lebac vreo topi se kajmak, prija na onu jutarnju svežinu. Ovi Šumadinci bi pretop uzmali i posle škrpine i blitve. Nije džaba Kapor pisao o Peri Buretu, gazdi "Zlatnog mezeta" koje je imalo specijalitet kuće pod nazivom "Tamo daleko", a to je "Zubatac u jagnjećoj maramici, na kajmaku sa ljutim papričicama".
Skretanje je par kilometara prije Ljiga. Prođsomo kroz selo Slavkovicu i onda uspon do vrha Rajca. Predivna priroda, visina 848 metara. Max juri kroz nisku pšenicu ili bijaše djetelina, kao da je delfin, samo mu glava izranja pri skokovima. Nije lijen ni da juri ptice po velikim nagibima i čas prilično ispred čas iza nas. Pitasmo neke lokalne ljude koji su prodavali dimljeni kačkavalj i jagode, gdje je slap, a oni rekoše evo tu preko planinarskog doma i potoka, ali mi nikad tamo nismo išli, koji ćete kurac tamo. A ono predivna staza kroz sumu, svježina iako je bio sparan dan. Nabrasmo mladih grabova da ih presadimo i napravimo živu ogradu, koju treba kresati da ne ide kod komšije.
U povratku svraćamo na događaj dana, tj. klopu, bolje prije gužve na Ibaraskoj magistrali, gdje su kafane za kamiondžije. Kafana “Gukošanka” a ne “Gušomanka” kako ja primjetih iz daljine, bojeći se da skrenem pogled sa volana, da ne bi bio suvozačevog skičanja zbog vožnje po rubovima ceste. Vožnja Ibraskom magistralom je opasna, traktori, naselja, ima od Ljiga do Beogrda oko 100 km, ali opasna dionica, ali ipak stižemo kući, ali …
Da ne najaviše kišu ne bismo navrat-nanos ni krenuli a ispalo je odlično. Šta ćeš, nekim ljudima je dosta jedan prekrivač i doručak u prirodi, potok, staza kroz šumu, svježina i rosa u travi ...
