Autoputem pa preko Topole, pa ne bi kralj pravio vinograde da tu nije dobro. Rudnik, privatna kućica blizu hotela. Hotel “Neda” napravio neki naš radnik “na privremenom radu u inostranstvu” u Njemačkoj.
Šetnja do livade. Dvije česme K i P, ne saznasmo značenje tih slova.
Poviše hotela planinarski dom, ali kosina opaka, išao sam lijevo-desno da nekako izguram. “Srbija šume” okupirala staru kuću koji je neki tip izgradio za svoju kćer da liječi astmu. I naša gazdarica je crkavala od astme, rođena rudničanka, ali valjda ova predivna priroda koristi ljudima iz drugih ambijenata, naročito iz Pančeva, Vojvodine ...
Namjerno zalutasmo kruz neku šumu sa visokim drvećem, valjda grab, bukva, jebem li ga. Debele naslage lišća i kosina, Milutin jedva prođe četveronoške, kad izleti Srndać, savlada veliki prostor u par skokova. Veličanstven prizor, mada su me lovci kojima sam to posle pričao pitali “Đe ce mi duša što ga ne upucah?”. Sta znaju lovci šta je srndać. Doduše i Milutin je malo kasnije vidio srndaća na jednoj cvijetnoj livadi.
Događaji dana su ipak bili bogate klope u hotelu Neda. Jagnjetina ispod sača sa gljivama i krompirom, dosta bi nam i jedna porcija bila. Salate, pivo … A i jutarnje kafe na tek izašlom, dobri pisci bi rekli nedozrelom, suncu, koje je hvatalo jedan ćošak hotelske bašte. Milutin i cigaretu plus.
Obiđosmo i varošicu Rudnik, crkvu sa vizantijsko plavim krovom, kamenolom …
Drugi dan izlet do stare napuštene vodenice, i polunapuštene pilane. Romantično da se usereš, ne može se opisati, ali mnogo vlažno i hladno kad udare zime i vode.
Treće jutru spuštamo se prema Rajcu, Yugo klizi kao po bonaci, vožnja bez davanja gasa, svježina dolazi kroz loše postavljenu ventilaciju Yuga, ali ovaj put na naše zadovoljstvo. Svratismo na lepinju sa kajmakom. Lebac vreo topi se kajmak, prija na onu jutarnju svežinu. Ovi Šumadinci bi pretop uzmali i posle škrpine i blitve. Nije džaba Kapor pisao o Peri Buretu, gazdi "Zlatnog mezeta" koje je imalo specijalitet kuće pod nazivom "Tamo daleko", a to je "Zubatac u jagnjećoj maramici, na kajmaku sa ljutim papričicama".
Skretanje je par kilometara prije Ljiga. Prođsomo kroz selo Slavkovicu i onda uspon do vrha Rajca. Predivna priroda, visina 848 metara. Max juri kroz nisku pšenicu ili bijaše djetelina, kao da je delfin, samo mu glava izranja pri skokovima. Nije lijen ni da juri ptice po velikim nagibima i čas prilično ispred čas iza nas. Pitasmo neke lokalne ljude koji su prodavali dimljeni kačkavalj i jagode, gdje je slap, a oni rekoše evo tu preko planinarskog doma i potoka, ali mi nikad tamo nismo išli, koji ćete kurac tamo. A ono predivna staza kroz sumu, svježina iako je bio sparan dan. Nabrasmo mladih grabova da ih presadimo i napravimo živu ogradu, koju treba kresati da ne ide kod komšije.
U povratku svraćamo na događaj dana, tj. klopu, bolje prije gužve na Ibaraskoj magistrali, gdje su kafane za kamiondžije. Kafana “Gukošanka” a ne “Gušomanka” kako ja primjetih iz daljine, bojeći se da skrenem pogled sa volana, da ne bi bio suvozačevog skičanja zbog vožnje po rubovima ceste. Vožnja Ibraskom magistralom je opasna, traktori, naselja, ima od Ljiga do Beogrda oko 100 km, ali opasna dionica, ali ipak stižemo kući, ali …
Da ne najaviše kišu ne bismo navrat-nanos ni krenuli a ispalo je odlično. Šta ćeš, nekim ljudima je dosta jedan prekrivač i doručak u prirodi, potok, staza kroz šumu, svježina i rosa u travi ...
Šetnja do livade. Dvije česme K i P, ne saznasmo značenje tih slova.
Poviše hotela planinarski dom, ali kosina opaka, išao sam lijevo-desno da nekako izguram. “Srbija šume” okupirala staru kuću koji je neki tip izgradio za svoju kćer da liječi astmu. I naša gazdarica je crkavala od astme, rođena rudničanka, ali valjda ova predivna priroda koristi ljudima iz drugih ambijenata, naročito iz Pančeva, Vojvodine ...
Namjerno zalutasmo kruz neku šumu sa visokim drvećem, valjda grab, bukva, jebem li ga. Debele naslage lišća i kosina, Milutin jedva prođe četveronoške, kad izleti Srndać, savlada veliki prostor u par skokova. Veličanstven prizor, mada su me lovci kojima sam to posle pričao pitali “Đe ce mi duša što ga ne upucah?”. Sta znaju lovci šta je srndać. Doduše i Milutin je malo kasnije vidio srndaća na jednoj cvijetnoj livadi.
Događaji dana su ipak bili bogate klope u hotelu Neda. Jagnjetina ispod sača sa gljivama i krompirom, dosta bi nam i jedna porcija bila. Salate, pivo … A i jutarnje kafe na tek izašlom, dobri pisci bi rekli nedozrelom, suncu, koje je hvatalo jedan ćošak hotelske bašte. Milutin i cigaretu plus.
Obiđosmo i varošicu Rudnik, crkvu sa vizantijsko plavim krovom, kamenolom …
Drugi dan izlet do stare napuštene vodenice, i polunapuštene pilane. Romantično da se usereš, ne može se opisati, ali mnogo vlažno i hladno kad udare zime i vode.
Treće jutru spuštamo se prema Rajcu, Yugo klizi kao po bonaci, vožnja bez davanja gasa, svježina dolazi kroz loše postavljenu ventilaciju Yuga, ali ovaj put na naše zadovoljstvo. Svratismo na lepinju sa kajmakom. Lebac vreo topi se kajmak, prija na onu jutarnju svežinu. Ovi Šumadinci bi pretop uzmali i posle škrpine i blitve. Nije džaba Kapor pisao o Peri Buretu, gazdi "Zlatnog mezeta" koje je imalo specijalitet kuće pod nazivom "Tamo daleko", a to je "Zubatac u jagnjećoj maramici, na kajmaku sa ljutim papričicama".
Skretanje je par kilometara prije Ljiga. Prođsomo kroz selo Slavkovicu i onda uspon do vrha Rajca. Predivna priroda, visina 848 metara. Max juri kroz nisku pšenicu ili bijaše djetelina, kao da je delfin, samo mu glava izranja pri skokovima. Nije lijen ni da juri ptice po velikim nagibima i čas prilično ispred čas iza nas. Pitasmo neke lokalne ljude koji su prodavali dimljeni kačkavalj i jagode, gdje je slap, a oni rekoše evo tu preko planinarskog doma i potoka, ali mi nikad tamo nismo išli, koji ćete kurac tamo. A ono predivna staza kroz sumu, svježina iako je bio sparan dan. Nabrasmo mladih grabova da ih presadimo i napravimo živu ogradu, koju treba kresati da ne ide kod komšije.
U povratku svraćamo na događaj dana, tj. klopu, bolje prije gužve na Ibaraskoj magistrali, gdje su kafane za kamiondžije. Kafana “Gukošanka” a ne “Gušomanka” kako ja primjetih iz daljine, bojeći se da skrenem pogled sa volana, da ne bi bio suvozačevog skičanja zbog vožnje po rubovima ceste. Vožnja Ibraskom magistralom je opasna, traktori, naselja, ima od Ljiga do Beogrda oko 100 km, ali opasna dionica, ali ipak stižemo kući, ali …
Da ne najaviše kišu ne bismo navrat-nanos ni krenuli a ispalo je odlično. Šta ćeš, nekim ljudima je dosta jedan prekrivač i doručak u prirodi, potok, staza kroz šumu, svježina i rosa u travi ...
44 comments:
Vidis da umes, samo kad hoces. Divne su slike!!!!!
Ova tvoj aima čak i neku umjetničku vrijednost.
Pogledaj ovu prvu i poslednju sliku sto su lepe!!! Jasne, zanimljive, za uzivanje...
Sta ima umetnicku vrednost? Moj blog? Ma jok! Cini ti se. Samo je lep template i boje, ali i ti to lako mozes da promenis, izaberes boje koje ti se svidjaju...a tekstove sam pola pokrala od tebe...
Ma ova tvoja fotka ima neku umjetničku vrijednost. Brdo, čovjek, kišobran, nebo. Stvarno to mislim.
Pa to si ti napravio! Da, mogla bi da se zove "nebo i zemlja", samo sto ja tu smetam...
Ne, slika se zove Milutin i kišobran. Eh, k'o da sam ja znao da će da ispadne ovako dobra.
Gde si zagubio onaj moj poslednji komentar za ovaj post? Bas je bio dobaar.
Tu su svi, mora da je bio na drugom postu.
"Eh, k'o da sam ja znao da će da ispadne ovako dobra."
Bolje je kad ne znas. Tako ispadne najbolje, kad se iznenadis.
Ovako je nakako isao komentar.
Dobo, dobo...
Ovo da stavis umesto one slike "kisobran i nebo" ili kako sve vec zove...
http://www.rajac.net/
html/razglednice/
frameset/rndrvo.html
Da, da, autor koristi veoma slicnu ideju: kosina, livada, ...
KRAVA!!!! Poenta je u kravi
;-)... Jest' ista je ideja, ali ti si na nju dosao samostalno, nadam se, pa je zato originalna.
Nisi morala da objašnjavaš tvoju izvanrednu asocijaciju. Kako ono rekoh jednom, da moram priznati da imaš duha.
Ces,ces, suvopicasti...pozdrav od Krave ;-)
Nisi ti to, darling. Bila je to jedna iskricava asocijacija.
Eeee, ni stado ovaca mi nije ravno, a kamo li jedna krava!!!
Još te vidim na Resavi, kako ideš niz onu kosinu da dovedeš Maxa, jer ga je onaj čoban gađao kamenjem što mu je razgonio stado ovaca. A grupa motorista se baš dobro valjala od smijeha.
Evo sta kaze zena na jednom forumu
"Dodala bih dvije stvari koje vjerujem nama pomazu da nam brak zbog neplodnosti nikad ne dodje u pitanje:
Nikad nemojte, cak ni indirektno, kriviti partnera, pa ni u situaciji kad je ocigledno on jedini uzrok problema. Jer prvo, to ne pomaze; drugo, nije on kriv; trece, ne zelite mu nametnuti tako teski osjecaj krivnje (koji ionako sigurno bar malo nosi u sebi).
Zatim, kad razmisljate o mogucnosti da nikada ne postanete roditelji, pomislite kako postoje i veca zla (bar za moj pojam veca zla su strasne bolestine, gubitak partnera ili djeteta, hendikepi, tragedije raznih vrsta...). Ne kazem da ovo sto nam se svima dogadja nije strasno, ali smo se i mm i ja slozili oko toga da svatko nosi neki kriz u zivotu, i da ima i tezih krizeva od ovog naseg, te da cemo i s njim prezivjeti i cak stovise sasvim dobro pozivjeti, "ne dao bog veceg zla". I ovo ne govorim iz nekog vjerskog uvjerenja jer nisam vjernik, samo pokusavam realno sagledati sve dobro i lose sto zivot nosi."
A ti kazes da si mi prvog dana rekao!!! Jesi, ali ja te ovca nisam slusala. Samo, kome je to na dusu, ne bih da raspravljam. Samo znam, da nema ljubavi
Druga, na drugom forumu kaze:
"Deca su kruna veze, a ne razlog za brak"...tako da...no comment
Ne, ja samo prvi dan odbacim one koje kažu da ne žele i da ih ne zanima to.
Ih, sad se vadis!!! Ti me to muvas? ;-)
Ne muvam te, nego je to tako bilo.
Jeste, sefe, ti si uvek u pravu, a ja sam uvek kriva. Poznato mi to iz uze porodice...(fale mi smile-i da ti objasnim)
Mir, mir, mir - niko nije kriv.
(nastavak ide ovako)"kupus i pecenje - slatko pomirenje!"
A propos akatista. Nisam jos dotle dogurala. Ovo su reči one pesme koju ti imaš na blogu, odnosno link na nju, početak i kraj i jedan deo iz sredine. Moćno zvuči hor, a i kad čitaš lepo akatist, osećaš slično ushićenje kao kad slušaš hor. "Raduj se..."
Kupus i pečenje - mmm, mljac, mljac ...
Kod mene je juce bio kupus, ali bez pecenja....ne setih se...drugi put. Koji si post medju izletima izbrisao. Sad ih ima 8, a bilo ih je 9?
Bilo je "Stražilovo" od Crnjanskog, pa sam ga izbacio iz grupe Izlet.
sto vise razmisljam o tom pecenju...mmmm...gde bre bas sad kad sam na poslu...jest turobna ona pesma "Strazilovo"...a i treba da stoji u 'poezija' label-u
Gledala sam neku seriju sa Ljubom Moljcem gde glumi sebe: Ljubu Moljca. Nije mogao da podnese vise pritisak publike i otisao kod psihijatra Nikole Simica. Ovaj mu kaze:"Znate sta, nema vam drugog leka nego da idete na selo da riljate" Eto, bas to i meni treba!
Treba i meni, ali ne više od pola sata riljanja. Uh pečenje i kupus, zvuči skoro kao iz onog smederevskog lonca.
Aaaaa, smederevac je bio odlican! Valjda je fora da se kuva na veliko i u zemljanom loncu, ne volim kupus, ali onaj je bio bas, bas. Meni treba zivot na selu, sa dve koze, kokama...i malo riljanja...nisam ja za ove ovde...
Uzmi neki plac. Da mi je negdje dole na moru, iza brda napraviti neki pansion pa preko dana voditi turiste na more, a vraćati ih naveče da spavaju u svježini ...
Ti bi da 'ladis muda" sa turistima, ka pravi Djetic, a sto treba da se radi? Da se opere, opegla, promeni, spremi, skuva, ocisti...i ko zna sta sve jos..za tim istim turistima...lepo si smislio ;-)
To bi bio kao neki primorski vajat. Domaća atmosfera, spavanje na visini, a ne u Budvi nad kojom se nadvilo ogromno brdo. Ujutru ih kombijem razvezem, mozda i neki izlet čamcem. Prođu za 10 dana od Ulcinja do Igala. A naveče ih vozim-vodim u život. Ako nešto kresnem - dobro, a ako ne opet dobro.
E, kad sam procitala poslednji post, sad sam, ali sigurna, da ne kreses nista :-)
E, ko te ne zna, pomislio bi: ovaj se ne zaustavlja...a on sedi kuci i pije pivo...
Ako nešto kresnem - dobro, ako ne, opet dobro. Pa znaš valjda muške priče. Da mu ga voz otkine on bi nastavio sa istim pričama.
Nije ti ga valjda voz otkinuo?
;-)
Bez obzira sto nisam licno zainteresovana, bilo bi mi zao coveka tj. tebe.
Hvala na brizi - sve je operativno. Bila je to metafora.
Znam, pricam hipoteticki...
Post a Comment