Sunday, March 02, 2008

Onako

Kao što se ljuska ploda mora slomiti
da bi mu jezgra izišla na vidjelo,
tako i vi morate upoznati bol.
I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života,
vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti.
I prihvatit ćete doba svojega srca,
kao što uvijek prihvaćate godišnja doba
što prolaze nad vašim poljima.
I gledat ćete spokojno kroza zime svojega bola.
Khalil Gibran


...
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom.
Dakle, ti bi hteo razgovarati sa mnom? reče Bog.
Ako imaš vremena rekoh.
Bog se nasmeši.
Moje je vreme večnost.
Šta si me želeo pitati?
Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?
Bog odgovori: Što im je detinjstvo dosadno.
Žure da odrastu, a potom bi želeli ponovo biti deca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac,
pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju teskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Što žive kao da nikada neće umreti,
a onda umiru kao da nikada nisu živeli.
...

No comments: