Some years ago - never mind how long precisely - having little or no money in my purse, and nothing particular to interest me on shore, I thought I would sail about a little and see the watery part of the world. It is a way I have of driving off the spleen, and regulating the circulation. Whenever I find myself growing grim about the mouth; whenever it is a damp, drizzly November in my soul; whenever I find myself involuntarily pausing before coffin warehouses, and bringing up the rear of every funeral I meet; and especially whenever my hypos get such an upper hand of me, that it requires a strong moral principle to prevent me from deliberately stepping into the street, and methodically knocking people's hats off - then, I account it high time to get to sea as soon as I can. This is my substitute for pistol and ball. With a philosophical flourish Cato throws himself upon his sword; I quietly take to the ship. There is nothing surprising in this. If they but knew it, almost all men in their degree, some time or other, cherish very nearly the same feelings towards the ocean with me.
Charles Petzold, Programming Windows 3.1
Thursday, June 14, 2007
Thursday, May 03, 2007
Ja, Max i Milutin na Rajcu

Autoputem pa preko Topole, pa ne bi kralj pravio vinograde da tu nije dobro. Rudnik, privatna kućica blizu hotela. Hotel “Neda” napravio neki naš radnik “na privremenom radu u inostranstvu” u Njemačkoj.
Šetnja do livade. Dvije česme K i P, ne saznasmo značenje tih slova.
Poviše hotela planinarski dom, ali kosina opaka, išao sam lijevo-desno da nekako izguram. “Srbija šume” okupirala staru kuću koji je neki tip izgradio za svoju kćer da liječi astmu. I naša gazdarica je crkavala od astme, rođena rudničanka, ali valjda ova predivna priroda koristi ljudima iz drugih ambijenata, naročito iz Pančeva, Vojvodine ...
Namjerno zalutasmo kruz neku šumu sa visokim drvećem, valjda grab, bukva, jebem li ga. Debele naslage lišća i kosina, Milutin jedva prođe četveronoške, kad izleti Srndać, savlada veliki prostor u par skokova. Veličanstven prizor, mada su me lovci kojima sam to posle pričao pitali “Đe ce mi duša što ga ne upucah?”. Sta znaju lovci šta je srndać. Doduše i Milutin je malo kasnije vidio srndaća na jednoj cvijetnoj livadi.
Događaji dana su ipak bili bogate klope u hotelu Neda. Jagnjetina ispod sača sa gljivama i krompirom, dosta bi nam i jedna porcija bila. Salate, pivo … A i jutarnje kafe na tek izašlom, dobri pisci bi rekli nedozrelom, suncu, koje je hvatalo jedan ćošak hotelske bašte. Milutin i cigaretu plus.
Obiđosmo i varošicu Rudnik, crkvu sa vizantijsko plavim krovom, kamenolom …
Drugi dan izlet do stare napuštene vodenice, i polunapuštene pilane. Romantično da se usereš, ne može se opisati, ali mnogo vlažno i hladno kad udare zime i vode.
Treće jutru spuštamo se prema Rajcu, Yugo klizi kao po bonaci, vožnja bez davanja gasa, svježina dolazi kroz loše postavljenu ventilaciju Yuga, ali ovaj put na naše zadovoljstvo. Svratismo na lepinju sa kajmakom. Lebac vreo topi se kajmak, prija na onu jutarnju svežinu. Ovi Šumadinci bi pretop uzmali i posle škrpine i blitve. Nije džaba Kapor pisao o Peri Buretu, gazdi "Zlatnog mezeta" koje je imalo specijalitet kuće pod nazivom "Tamo daleko", a to je "Zubatac u jagnjećoj maramici, na kajmaku sa ljutim papričicama".
Skretanje je par kilometara prije Ljiga. Prođsomo kroz selo Slavkovicu i onda uspon do vrha Rajca. Predivna priroda, visina 848 metara. Max juri kroz nisku pšenicu ili bijaše djetelina, kao da je delfin, samo mu glava izranja pri skokovima. Nije lijen ni da juri ptice po velikim nagibima i čas prilično ispred čas iza nas. Pitasmo neke lokalne ljude koji su prodavali dimljeni kačkavalj i jagode, gdje je slap, a oni rekoše evo tu preko planinarskog doma i potoka, ali mi nikad tamo nismo išli, koji ćete kurac tamo. A ono predivna staza kroz sumu, svježina iako je bio sparan dan. Nabrasmo mladih grabova da ih presadimo i napravimo živu ogradu, koju treba kresati da ne ide kod komšije.

U povratku svraćamo na događaj dana, tj. klopu, bolje prije gužve na Ibaraskoj magistrali, gdje su kafane za kamiondžije. Kafana “Gukošanka” a ne “Gušomanka” kako ja primjetih iz daljine, bojeći se da skrenem pogled sa volana, da ne bi bio suvozačevog skičanja zbog vožnje po rubovima ceste. Vožnja Ibraskom magistralom je opasna, traktori, naselja, ima od Ljiga do Beogrda oko 100 km, ali opasna dionica, ali ipak stižemo kući, ali …
Da ne najaviše kišu ne bismo navrat-nanos ni krenuli a ispalo je odlično. Šta ćeš, nekim ljudima je dosta jedan prekrivač i doručak u prirodi, potok, staza kroz šumu, svježina i rosa u travi ...


Šetnja do livade. Dvije česme K i P, ne saznasmo značenje tih slova.
Poviše hotela planinarski dom, ali kosina opaka, išao sam lijevo-desno da nekako izguram. “Srbija šume” okupirala staru kuću koji je neki tip izgradio za svoju kćer da liječi astmu. I naša gazdarica je crkavala od astme, rođena rudničanka, ali valjda ova predivna priroda koristi ljudima iz drugih ambijenata, naročito iz Pančeva, Vojvodine ...
Namjerno zalutasmo kruz neku šumu sa visokim drvećem, valjda grab, bukva, jebem li ga. Debele naslage lišća i kosina, Milutin jedva prođe četveronoške, kad izleti Srndać, savlada veliki prostor u par skokova. Veličanstven prizor, mada su me lovci kojima sam to posle pričao pitali “Đe ce mi duša što ga ne upucah?”. Sta znaju lovci šta je srndać. Doduše i Milutin je malo kasnije vidio srndaća na jednoj cvijetnoj livadi.
Događaji dana su ipak bili bogate klope u hotelu Neda. Jagnjetina ispod sača sa gljivama i krompirom, dosta bi nam i jedna porcija bila. Salate, pivo … A i jutarnje kafe na tek izašlom, dobri pisci bi rekli nedozrelom, suncu, koje je hvatalo jedan ćošak hotelske bašte. Milutin i cigaretu plus.
Obiđosmo i varošicu Rudnik, crkvu sa vizantijsko plavim krovom, kamenolom …
Drugi dan izlet do stare napuštene vodenice, i polunapuštene pilane. Romantično da se usereš, ne može se opisati, ali mnogo vlažno i hladno kad udare zime i vode.
Treće jutru spuštamo se prema Rajcu, Yugo klizi kao po bonaci, vožnja bez davanja gasa, svježina dolazi kroz loše postavljenu ventilaciju Yuga, ali ovaj put na naše zadovoljstvo. Svratismo na lepinju sa kajmakom. Lebac vreo topi se kajmak, prija na onu jutarnju svežinu. Ovi Šumadinci bi pretop uzmali i posle škrpine i blitve. Nije džaba Kapor pisao o Peri Buretu, gazdi "Zlatnog mezeta" koje je imalo specijalitet kuće pod nazivom "Tamo daleko", a to je "Zubatac u jagnjećoj maramici, na kajmaku sa ljutim papričicama".
Skretanje je par kilometara prije Ljiga. Prođsomo kroz selo Slavkovicu i onda uspon do vrha Rajca. Predivna priroda, visina 848 metara. Max juri kroz nisku pšenicu ili bijaše djetelina, kao da je delfin, samo mu glava izranja pri skokovima. Nije lijen ni da juri ptice po velikim nagibima i čas prilično ispred čas iza nas. Pitasmo neke lokalne ljude koji su prodavali dimljeni kačkavalj i jagode, gdje je slap, a oni rekoše evo tu preko planinarskog doma i potoka, ali mi nikad tamo nismo išli, koji ćete kurac tamo. A ono predivna staza kroz sumu, svježina iako je bio sparan dan. Nabrasmo mladih grabova da ih presadimo i napravimo živu ogradu, koju treba kresati da ne ide kod komšije.

U povratku svraćamo na događaj dana, tj. klopu, bolje prije gužve na Ibaraskoj magistrali, gdje su kafane za kamiondžije. Kafana “Gukošanka” a ne “Gušomanka” kako ja primjetih iz daljine, bojeći se da skrenem pogled sa volana, da ne bi bio suvozačevog skičanja zbog vožnje po rubovima ceste. Vožnja Ibraskom magistralom je opasna, traktori, naselja, ima od Ljiga do Beogrda oko 100 km, ali opasna dionica, ali ipak stižemo kući, ali …
Da ne najaviše kišu ne bismo navrat-nanos ni krenuli a ispalo je odlično. Šta ćeš, nekim ljudima je dosta jedan prekrivač i doručak u prirodi, potok, staza kroz šumu, svježina i rosa u travi ...


Wednesday, December 27, 2006
Podela paketica
Veče strave i užasa.
Prvo je vuk pojeo prasiće, pa baku,
pa su vuka rasporili nožem,
pa vještica skuvala Ivicu i Maricu,
pa nas neki Nodi isprepadao,
i na kraju se Baba Mrazica nije htela da skine.
Nije bilo ni onih malenih paketica sa prahom za odrasle ...
Prvo je vuk pojeo prasiće, pa baku,
pa su vuka rasporili nožem,
pa vještica skuvala Ivicu i Maricu,
pa nas neki Nodi isprepadao,
i na kraju se Baba Mrazica nije htela da skine.
Nije bilo ni onih malenih paketica sa prahom za odrasle ...
Thursday, December 21, 2006
Kod gazda Žileta
~la~la~la~
Ne bih te menjala
ni za duplo mlađeg
ljubit sedog momka
mnogo mi je slađe
~la~la~la~
Ne bih te menjala
ni za duplo mlađeg
ljubit sedog momka
mnogo mi je slađe
~la~la~la~
Monday, December 11, 2006
Business
"Kako ćemo?" reče Konjo.
"Slavkove ideje, moje ruke, a tvoje pare" odgovori Dragan.
U slaboj će se crkvi pomoliti ...
"Slavkove ideje, moje ruke, a tvoje pare" odgovori Dragan.
U slaboj će se crkvi pomoliti ...
Sunday, December 10, 2006
Friday, December 08, 2006
Numerička pjesma
99 žena da me mole
99 ludo da me vole
99 kući da me vode
pre bih s tobom žedan
prešo preko vode
99 žena da me mole
99 da se skinu gole
98 odbio bih barem
jer ti jedna vrediš
više nego harem
99 ludo da me vole
99 kući da me vode
pre bih s tobom žedan
prešo preko vode
99 žena da me mole
99 da se skinu gole
98 odbio bih barem
jer ti jedna vrediš
više nego harem
Vegetarian
"What is this?" asked the guy when he got the vegetarian food.
"This is the food" waiter said.
"No, this is what food eats".
"This is the food" waiter said.
"No, this is what food eats".
Thursday, December 07, 2006
E izem ti programere ...
Reče Miki, ... jednog bole leđa, drugi ne voli grubu igru, treći ide u večernju školu, četvrti preživljava košmar jaslica, peti sa psiho-fizičkim problemima (dodah svi sa tim)...
Još da Peci solarno (pojedinačno) plaćamo po 1000 din (u nekim nerazvijenim krajevima koriste riječ sekundarno, u značenju odmah).
Ivanu se Nemanja ugnezdio u novčanik.
Duletu rekoh da smo željni onih njegovih golova, a on nam se kulturno izvini: "Stvarno mi je žao sto vam ne mogu davati golove trenutno ..."
Jedino je Dr. Bingo konstanta, iako je samo mijena stalna.
Još da Peci solarno (pojedinačno) plaćamo po 1000 din (u nekim nerazvijenim krajevima koriste riječ sekundarno, u značenju odmah).
Ivanu se Nemanja ugnezdio u novčanik.
Duletu rekoh da smo željni onih njegovih golova, a on nam se kulturno izvini: "Stvarno mi je žao sto vam ne mogu davati golove trenutno ..."
Jedino je Dr. Bingo konstanta, iako je samo mijena stalna.
Tuesday, December 05, 2006
Seratori
Massimo D'Alema otvorio sinoc u Beogradu novi talijanski institut za kulturu.
sl
Ma znam, pratim i ja sve, cak sam ga vidio na tri TV u vezi toga. To je najveci serator i izdajnik ljevice na talijanskoj a i siroj politickos sceni, cak veci serator i od samog Berlusconija. Niko ga ne moze. E sad druga je stvar sto to mene ne bi trebalo da interesuje, vec ono drugo o cemu ti pises. A da njemu jos pripadne cast da otvori jednu tako vaznu kulturnu manifestaciju i instituciju, to je tek smijurija.
Dragan
Da ti posaljem nesto o Kanavaru, mislim da bi ti rekao da je serator. Nesto si loseg raspolozenja.
sl
Pa naravno da je i on serator, bolji od svih je Zambrota koji je sad u Barseloni. Ma nisam bas nesto loseg raspolozenja, nego se sve nesto oduzuje, sad moramo ponovo praviti neke specifikacije koje smo napravili ko zna koliko puta da bi dokazali da je sva roba tamo vec odavno stigla. To mi remeti sve ove daljnje zamisli, ali idemo hrabro dalje.
Dragan
E jebiga, ti bi to rekao i za Berluskonija, a covjek se trudi za dobrobit svih.
sl
E sad si prevazisao sebe ...
Dragan
Pa ja te zajebavam jos od Kanavara, koji je dobio, valjda, zlatnu kopacku, a par istinskih majstora lopte ostaju po strani.
sl
Sto se tice Kanavara, u pravu si, ali nisi shvatio da ti ja pustam da me zajebavas, jer je to u stvari najveca zajebancija.
Dragan
sl
Ma znam, pratim i ja sve, cak sam ga vidio na tri TV u vezi toga. To je najveci serator i izdajnik ljevice na talijanskoj a i siroj politickos sceni, cak veci serator i od samog Berlusconija. Niko ga ne moze. E sad druga je stvar sto to mene ne bi trebalo da interesuje, vec ono drugo o cemu ti pises. A da njemu jos pripadne cast da otvori jednu tako vaznu kulturnu manifestaciju i instituciju, to je tek smijurija.
Dragan
Da ti posaljem nesto o Kanavaru, mislim da bi ti rekao da je serator. Nesto si loseg raspolozenja.
sl
Pa naravno da je i on serator, bolji od svih je Zambrota koji je sad u Barseloni. Ma nisam bas nesto loseg raspolozenja, nego se sve nesto oduzuje, sad moramo ponovo praviti neke specifikacije koje smo napravili ko zna koliko puta da bi dokazali da je sva roba tamo vec odavno stigla. To mi remeti sve ove daljnje zamisli, ali idemo hrabro dalje.
Dragan
E jebiga, ti bi to rekao i za Berluskonija, a covjek se trudi za dobrobit svih.
sl
E sad si prevazisao sebe ...
Dragan
Pa ja te zajebavam jos od Kanavara, koji je dobio, valjda, zlatnu kopacku, a par istinskih majstora lopte ostaju po strani.
sl
Sto se tice Kanavara, u pravu si, ali nisi shvatio da ti ja pustam da me zajebavas, jer je to u stvari najveca zajebancija.
Dragan
Monday, December 04, 2006
Čovjek sebe ne vidi
Kad u autobusu vidim nekoga sa par sijedih, pomislim da treba da mu kao mlađi ustupim mjesto.
Thursday, November 30, 2006
Lako je biti dobar čovjek ...
..., teško je ostati živ.
Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.
Meša
Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.
Meša
O Hercegovini
Na čitavoj zemaljskoj kugli nema čudnije zemlje od Hercegovine. Pogrešno je i predrasudno svako jednostrano i kruto određenje ove zemlje, jer što god se o njoj doslovno i izravno kazalo samo je djelić istine i samo jedan od njezinih bezbrojnih pojavnih izraza.
Pogrešno je uvjerenje o Hercegovini kao nekakvom predziđu ili krajini, a pogotovo kao o zaostaloj, sirotinjskoj provinciji ovisnoj od nekih tobožnjih metropola, gdje ljudi ništa drugo i ne rade nego izviruju iza svojih trošnih plotova, smjerajući kaho da pobjegnu u veliki i bogati bijeli svijet. Naprotiv, ovo je oduvijek bila oaza razvijenog društvenog života, kulturne, vjerske i nacionalne tolerancije. Osobenost hercegovačkog mentaliteta, kojeg obilježavaju otvorenost i pronicljivost duha, privrženost starim uzorima i nazorima, iskričavost i dobrodušni humor, ali i škrtost osjećanja i proračunatost postupanja, ponajprije dolazi od raznolikosti životnih iskušenja, vezanosti uz zemlju i isprepletenost puteva ljudskih sudbina. Pojavna izražajnost hercegovačkog duhovnog mozaika pojednostavljeno se smatrala ”koloritom”, a zapravo se radilo, i još se uvijek radi, o samom njegovom suštinskom određenju.
Jedino čega nikad ne usfali je njihov trud, muka, briga i ljubav - beskrajna ljubav za zemlju mučenicu. Ljubav sve nadoknađuje: i škrtost prirode, i štetu od žege i suše, od povodnja i krupe, i pošast od štetočina, i neimaštinu, i zlu sudbinu. Ljubav prema zemlji ovdje je osnovni uvjet opstanka, ali i ključ za razumijevanje ove čudne zemlje i još čudnijih ljudi. Kad nje ponestane, a to se dešava kad zluradi i pogani ljudi umiješaju svoje nečasne prste u osobenu hercegovačhu životnu tkanicu i kad se ovdašnji izrodi, neradnici i vagabundi pohase i izopače te zalude pošten i vrijedan svijet, sve se naprečac ruši. Lanac života puca, zemlja podivlja, sunce još jače užeže, a vode još manje dotiče. Tada Hercegovci žive od bjelosvjetske milostinje ili lutaju svijetom poput izgubljenih jarebica kamenjarki, a njihovu rodnu grudu pustoše i skrnave hulje i razbojnici poput gladnih ljetnih skakavaca.
Bosanskohercegovački pisac Obradović
Pogrešno je uvjerenje o Hercegovini kao nekakvom predziđu ili krajini, a pogotovo kao o zaostaloj, sirotinjskoj provinciji ovisnoj od nekih tobožnjih metropola, gdje ljudi ništa drugo i ne rade nego izviruju iza svojih trošnih plotova, smjerajući kaho da pobjegnu u veliki i bogati bijeli svijet. Naprotiv, ovo je oduvijek bila oaza razvijenog društvenog života, kulturne, vjerske i nacionalne tolerancije. Osobenost hercegovačkog mentaliteta, kojeg obilježavaju otvorenost i pronicljivost duha, privrženost starim uzorima i nazorima, iskričavost i dobrodušni humor, ali i škrtost osjećanja i proračunatost postupanja, ponajprije dolazi od raznolikosti životnih iskušenja, vezanosti uz zemlju i isprepletenost puteva ljudskih sudbina. Pojavna izražajnost hercegovačkog duhovnog mozaika pojednostavljeno se smatrala ”koloritom”, a zapravo se radilo, i još se uvijek radi, o samom njegovom suštinskom određenju.
Jedino čega nikad ne usfali je njihov trud, muka, briga i ljubav - beskrajna ljubav za zemlju mučenicu. Ljubav sve nadoknađuje: i škrtost prirode, i štetu od žege i suše, od povodnja i krupe, i pošast od štetočina, i neimaštinu, i zlu sudbinu. Ljubav prema zemlji ovdje je osnovni uvjet opstanka, ali i ključ za razumijevanje ove čudne zemlje i još čudnijih ljudi. Kad nje ponestane, a to se dešava kad zluradi i pogani ljudi umiješaju svoje nečasne prste u osobenu hercegovačhu životnu tkanicu i kad se ovdašnji izrodi, neradnici i vagabundi pohase i izopače te zalude pošten i vrijedan svijet, sve se naprečac ruši. Lanac života puca, zemlja podivlja, sunce još jače užeže, a vode još manje dotiče. Tada Hercegovci žive od bjelosvjetske milostinje ili lutaju svijetom poput izgubljenih jarebica kamenjarki, a njihovu rodnu grudu pustoše i skrnave hulje i razbojnici poput gladnih ljetnih skakavaca.
Bosanskohercegovački pisac Obradović
Friday, November 24, 2006
GSA - Google Search Appliance
"With Sharepoint we could easily create content but could not effectively find, share, or manage it. With the Google Search Appliance we can search across our entire knowledge base quickly and effectively…”
To begin with, searches were based on employee-assigned metatags and thus returned inconsistent and inefficient results. In addition, employees had difficulty leveraging information contained within Essilor's library of over 500,000 documents because Sharepoint lacked effective full-text search capabilities.
For example, an employee looking for information about a particular product could find the website for that sales department but could not locate any documents pertaining to the product.
"employees were often reinventing the wheel with each new project because they were unable to leverage the collective learnings within the Essilor knowledge base."
Now employees can:
Leverage KeyMatches, corresponding to frequently searched categories. For example, anyone wishing to access the legal department need only type in the word 'legal' to be directed to its intranet.
Utilize simple, intuitive search and results pages customized to Essilor's requirements.
Quickly access only the information that they have permission to view based on established security parameters
To begin with, searches were based on employee-assigned metatags and thus returned inconsistent and inefficient results. In addition, employees had difficulty leveraging information contained within Essilor's library of over 500,000 documents because Sharepoint lacked effective full-text search capabilities.
For example, an employee looking for information about a particular product could find the website for that sales department but could not locate any documents pertaining to the product.
"employees were often reinventing the wheel with each new project because they were unable to leverage the collective learnings within the Essilor knowledge base."
Now employees can:
- Search thousands of documents and all of its intranets to find, retrieve, and share human resource, legal, and sales and marketing information.
Friday, November 17, 2006
Sedeti sa psom na padini brda u lepom danu znači ponovo biti u Raju
Ako mislite da psi ne umeju da broje, stavite tri pseća keksa u džep a zatim svom psu dajte dva.
- Phil Pastoret
Psi su naša veza sa rajem. Oni ne znaju za zlo, zavist ili nezadovoljstvo. Sedeti sa psom na padini brda u lepom danu znači ponovo biti u Raju, gde nedostatak aktivnosti ne znači dosadu već mir".
- Milan Kundera
Koska data psu nije dobročinstvo. Dobročinstvo je kada kosku podelite sa psom u trenutku kada ste podjednako gladni kao i pas.
- Džek London
- Phil Pastoret
Psi su naša veza sa rajem. Oni ne znaju za zlo, zavist ili nezadovoljstvo. Sedeti sa psom na padini brda u lepom danu znači ponovo biti u Raju, gde nedostatak aktivnosti ne znači dosadu već mir".
- Milan Kundera
Koska data psu nije dobročinstvo. Dobročinstvo je kada kosku podelite sa psom u trenutku kada ste podjednako gladni kao i pas.
- Džek London
Wednesday, November 15, 2006
Thursday, November 09, 2006
Reče mi jedan čoek
... ja tebe volim, u inat tebi i u inat ostalom svetu, najviše na svetu koliko može da se voli neko posle par meseci poznanstva ...
Subscribe to:
Posts (Atom)





