Wednesday, September 27, 2006

Citati iz "Tvrđave"

Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.

Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost.

Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

Najmanje se govori kad te se najviše tiče.

Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.

Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav.

Ako bismo otpatili svačiju nesreću, šta bi bilo od nas?


Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?

Ne vrijedi se, vala, ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prođe čovjeku život u strahu, pa kao da nije ni živio. Šta će mu onda i život?

Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti? Kad ću živjeti, Mula Ibrahime?



Meša Selimović

Friday, September 22, 2006

Thursday, September 21, 2006

Poljske firme traže starije radnike

Velika međunarodna preduzeća u Poljskoj sve češće, zbog masovnog odlaska Poljaka u gastarbajtere na Zapad, planski na nova radna mesta primaju starije ljude koji donedavno nisu imali šansu.

I u Poljskoj, kao i u susednoj Češkoj, krupni strani investitori sve teže nalaze kvalifikovane radnike.

Iako stopa nezaposlenosti prelazi 15 odsto i najviša je u Evropskoj uniji, nema dovoljno ruku željnih da rade u regionima u koje su masovno stigle strane investicije, kao što je slučaj sa zonom oko Lođa ili u Vroclavu.

Pogođeni regioni dovijaju se na različite načine, Vroclav u velikim britanskim i irskim gradovima pokušava da namami poljske gastarbajtere da se vrate u domovinu, dok su u Lođu glavni adut radnici preko 45 godina starosti.

"Izuzetno su motivisani da rade, obično imaju sređenu porodičnu situaciju i ne bojimo se da će iznebuha otputovati u Englesku", rekla je dnevniku "Gazeta Viborča" kadrovska direktorka fabrike bele tehnike "Indesit" u Lođu Izabela Pilžis.

Prema podacima gradskih vlasti, zahvaljujući tom receptu za rešavanje problema na tržištu rada u Lođu je pre dve godine bez posla bilo 27.600 ljudi starijih od 45 godina, dok ih je letos bilo svega 21.400.

Izabela Pilžis rekla je da je "Indesit" izuzetno zadovoljan starijim radnicima i vidi kod njih veliku volju da se dalje obrazuju, tako da mogu i da napreduju na rukovodeća mesta.

Iz Poljske je, prema nezvaničnim procenama od ulaska u Evropsku uniju, u gastarbajtere, najčešće u Veliku Britaniju i Irsku, otišlo oko dva miliona Poljaka.

Često me nešto zove


Često me nešto zove
Tamo gde sam već bila,
U one budne snove
prepune šarenih krila,

Gde kesten do neba seže -
Nema brojki, ni slova -
Tek kupinove veže,
Čičak, korov i zova.

I ponegde kraj puta,
Uz ivicu kanala,
Maslačka glavica žuta
Kao odnekud pala.

Omamljujuća žega
I dremež posle ručka.
Gluva pustoš. Od svega -
Zuk pčele iznad tučka.

I ustreptalost roja
U buket sto procveta -
Krila raskošnih boja,
Radost prasnjavog leta.

Krilo se sa krilom stapa,
A taban sa prašinom...
U sat se sat utapa,
Druguje samoća s tišinom.

Po tom bespuću lutam,
Neki trag tražim jasni,
Šta to treba da sputam,
Šta to u meni kasni.


Olga Simeunović, Victoria BC, Canada

Tuesday, September 19, 2006

Naletih uživo na izvanrednu definiciju ljubavi

Izgleda da je ljubav kad uhvatiš nekoga sa manje problema od tebe ...
Plus stan i posao.

Friday, September 15, 2006

On The Road Again

On The Road Again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
On the road again
Goin' places that I've never been
Seein' things that I may never see again,
And I can't wait to get on the road again.

On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again

On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again

Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
And I can't wait to get on the road again

Wednesday, September 13, 2006

Šta smo naučili iz američkih filmova

Kašalj je znak smrtonosne bolesti.

Detektiv može riješiti slučaj samo ako je suspendovan sa dužnosti.

Muškarac neće pokazati znakove boli dok prima najokrutnije udarce, ali će se tresti dok žena pokušava da očisti njegove rane.

Jedna šibica dovoljna je da osvijetli sobu bilo koje veličine.

Svaka brava može se u sekundi otvoriti kreditnom karticom ili spajalicom - osim ako to nisu vrata koja vode u zgradu u plamenu s djetetom zarobljenim unutra.

Nije neophodno reći "dobar dan" ili "do vidjenja" kada započinjete ili zavrsavate telefonski razgovor.

Eiffelov toranj može se vidjeti s bilo kojeg prozora u Parizu.

Jedan čovjek koji puca u dvadeset ljudi ima vise šanse da ih ubije, nego dvadeset ljudi koji pucaju u jednog čovjeka.

Kuhinje nemaju prekidače za svjetlo. Kad u nju ulazite noću, trebate samo otvoriti vrata frižidera i koristiti njegovo svjetlo kao zamjenu.

Nije važno ako ste višestruko nadbrojani u borbi koja uključuje borilačke vještine - vaši neprijatelji čekat ce strpljivo da vas napadnu jedan po jedan, plešući naokolo u prijetećoj maniri, sve dok ne oborite njihove prethodnike.

Majke svakog jutra pripremaju jaja, slaninu i kolače za svoga supruga i djecu, iako oni nikada nemaju vremena da to pojedu.

Jednom nanesen ruž za usne nikad se neće izbrisati
- čak i dok ronite s punom ronilačkom opremom.

Policajcima se uvijek dodijeljuju partneri koji su njihova potpuna
suprotnost.

Automobili koji se sudare gotovo će uvijek eksplodirati u plamenu.

Čak i pri vožnji niz potpuno ravnu cestu neophodno je energično okrenuti volan s lijeva na desno svakih nekoliko trenutaka.

Pošteni i radišni policajci u pravilu bivaju upucani tri dana prije penzije.

Ako se poželite izdavati za njemačkog oficira, nije neophodno znati njemački jezik - dovoljan je njemacki naglasak.

Šef policije uvijek će suspendovati svoga glavnog detektiva ili mu dati 48 sati da završi posao.

veća je vjerovatnost da ce se zaljubiti.

Ventilacijski sistem bilo koje zgrade savršeno je
mjesto za skrivanje. Niko nikada neće ni pomisliti da vas u njemu traži i možete bez teškoća putovati do bilo kojeg dijela zgrade.

Kada se suočite sa zlim medjunarodnim teroristom, sarkazam i duhovitost su vaše najbolje oružje.

Kada plaćate taksi, ne morate pogledati u novčanik dok vadite novčanicu - samo zgrabite jednu nasumice i dajte je. Biće to uvijek tččan iznos cijene voznje.

Kada su sami, svi stranci više vole da govore engleski.

Skidanje do struka moze muškarca učiniti neranjivim za metke.

Ako borave u opsjednutoj kući, žene trebaju istražiti svaki neobičan zvuk u najoskudnijem rublju.

Ako trebate ponovo napuniti oružje, uvijek ćete imati dovoljno municije - čak i ako je uopšte prije toga niste ni ponijeli.

Ako se nadjete uhvaćeni u situaciju koja se može brzo razjasniti jednostavnim objašnjenjem, za ime Boga, držite usta zatvorena!

Ako vidite veliko staklo, neko će ubrzo biti bačen kroz njega.

Ako vas netko lovi po gradu, možete se skloniti u paradi Svetog Patricka koja je - otvorena u svako doba godine.

Ako odlučite da plešete po ulici, svako na koga naiđete znaće korake.

Kada je neko zaljubljen, uobičajeno je da oduševljeno zapjeva pjesmu.

Kada je osoba onesviještena udarcem u glavu, ona nikada neđe pretrpjeti potres ili ostećenje mozga.

Kada se vozi auto, normalno je gledati - ne na cestu, več u osobu koja sjedi pored vas ili na stražnjem sjedalu, za vrijeme cijelog putovanja.

Na komjuterskom ekranu nikada se ne vidi kursor, nego samo: "Enter Password Now".

Preživjet ćete bilo koju bitku u bilo kojem ratu osim ako ne napravite grešku i pokažete nekom fotografiju vaše voljene kod kuće.

Televizijske dnevne vijesti obično sadrže priču koja vas lično pogadja tačno u tom trenutku.

Lako je prizemljiti avion ako postoji neko u kontrolnom tornju da vam daje uputstva.

Električna ograda dovoljno moćna da ubije dinosaurusa neće izazvati trajne posljedice kod osmogodišnjeg djeteta.

Tokom svih policijskih istraga biće neophodno barem jednom posjetiti striptiz-klub.

Uvijek je moguće parkirati neposredno ispred zgrade koju posjećujete.

Uvijek možete pronaći motornu pilu kada vam zatreba.

Većina ljudi čuva album novinskih izrezaka, posebno ako je neko od njihove porodice ili prijatelja poginuo u neobičnoj nesreći.

U Americi svaki "dejt" zavrsi fakingom.

U Americi se niko ne vozi podzemnom osim kad bježi pred FBI-em ili
psychokiller-om.

U Americi je do 40. godine cisto O.K. živjeti sa cimerom/cimericom.
Niti jedna žena ne planira udaju prije 40-te. Ni jedna žena ne planira djecu prije 45-te.

Ljudi kod kuće skoro nikad ne idu na WC, ali dok su na poslu, pola vremena rade, pola provode u unisex ve-ce-ju.
Nitko ne radi fizički posao, svi rade po uredima ili su glumci...

99% nećeš izgubiti parnicu (ma koliko glupa bila) ako te brane glavni likovi.

U Meksiku je moderno oblačiti se kao kauboj i tako izlaziti u grad.

Živi svaki dan kao da ti je posljednji i jednog dana bićeš u pravu

Thursday, September 07, 2006

Od Bara do Igala

Ko je treći?
Smokve. Grožđe sa Plantaža, zrelo, sa puno šećera i prije Preobraženja. Oprano na Sutomorskoj pijaci i simpatičnoj česmi koja ne presušuje ni noću. Suncobran i ležaj do mora.Načitaću se knjiga ovaj put. A možda i neću kad je ovako lijepo. Čitam Vijesti ka' pravi đetić. Pirka iako je 39 stepeni. Talasi se iscrpljuju u pokušaju da mi dodirnu prste. Sunce probija kroz suncobran, pa svako malo u more. Lagano plivanje da ne potrošim dnevnu dozu energije. Valjda i to funkcioniše kao doza libida dana od Boga, čovjeku kod rođenja.

Vrelo veče. Nije za šetnju prepunom ulicom uz more. Nema većeg ludovanja od noćne šetnje po plicaku. Krenuh samo u bermudama pjeskom Sutomorske plaže. Dosta kupača iako je noć dobro zahvatila. Zrak morski, pučina, valovi, mjesec, zvijezde. Nemoguće da Boga nema.

Uzeh brod do Budve. Miris benzina i zvuk brodskog motora, kapljice mora na pramcu kao prskalice. Zagrađe, Buljarice, Perazića Do, Petrovac, Budva. Vrelina žala u ćošku Budvanske tvrđave, toplo more, čisto i providno, ne mogu da izađem iz njega, pogled na ostrvo Sveti Nikola, zaljubiću se u prvu koja prođe ...

Go i bos. Bos po hridima do plaže Maljevik. Vezah kupaće oko vrata i plivah nazad go. Ima nešto u tom strujanju vode. Na povratku, samo ja i jedan galeb na ulazu u modrozelenu uvalu. Tu je negdje NATO rokn'o neku građevinu.

S broda se čuje pjesma: "Prevaru mogu da ti oprostim, ali laži nikada"
Kro-fni-ceee evo meneee
Kikiriki, masli-novo uljeee
Izruži nas tip što cijela plaža nije kupila krofnicu do 11 sati, kao nikakvi smo a prošle godine je bilo bolje.

Kiss, Kiss, Kiss
Zvuči kao kad se vabe svinje.
My dear left me today, that's why I am so happy!

Sjedimo u kafiću na Sutomorskoj rivi. Povremene munje na horizontu osvjetle cijelu uvalu. Neko smeće gori, pa izgleda kao dimna zavjesa na koncertima. Odjednom vjetar, padaju čaše i stolovi, ljudi bježe, pucaju suncobrani. Nesta struje u cijelom Sutomoru. Udari kiša. Taksista je bio u pravu - kad bljeska sa mora, doćiće uskoro i do nas. Prođe voz pored balkona, uz pisak. Da protrča bijeli zec, pomislio bih da sam u nekom crtanom.

Slijedeći dan - sladoled, kafa, dimljene vešalice, slikasmo se sa magaretom.
Slikaćemo dogodine jednog psa koji je zauzeo najbolju poziciju za sunčanje na plaži, naravno ako ga uhvatimo.

Poslovni voz za BG, prvi razred. Cigančić nam za 10 centi unese kofere.
13:35h - 23h.

Zapamtio sam slike, fotke slijede dogodine.


Catching eMule


sl & sl

Wednesday, September 06, 2006

Moja te reč dotakla

Moja te reč dotakla
u trenu kad si odlučila
da ne veruješ nikome ko je
odrastao i ko pokušava
da te ukroti.


Kao ptica nevidljiva,
kao žuti list koji te
u šetnji presretne naglo
i upozori na pad.

Jer jesen je. Jer sve je
prolazno i sve se smenjuje.
Kao da gledaš veliku reku
u predvečerje koja odnosi
bele lađe, a iza svakog
malenog osvetljenog prozora
možda odlazi neko koga bi
mogla zavoleti
zauvek.

Pero Zubac

Tuesday, September 05, 2006

RUŽA

U gradini ruža miri,
Na licu joj zorin sjaj;
Za nju samo vjetrić piri
I miluje slatki raj.
Lijepi cvijetak, ruža bijela,
Ona mi je misô cijela,
U oltaru duha mog -
Ona vjera, ljubav, bog.

Kad u času noći mirne
Tajanstveni šumi let
I grančice tanke dirne,
Ja osjećam miris svet:
To u milju tihog sanka
Razvija se mirisanka,
I kroz granja bujni splet
Njena duša diže let.

Buji, miri, cvijete bijeli,
Pratio te rajski hor,
Svatovi ti vijenac spleli
I doveli u moj dvor!
Na proljeću tvojih grudi
Da me vječno zora budi,
Pa da pjevam slatki poj:
Zoro moja, danče moj!

Aleksa Šantić 1895.

NE VJERUJ...

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime;-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo, gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te!- U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše.

Aleksa Šantić