U gradini ruža miri,
Na licu joj zorin sjaj;
Za nju samo vjetrić piri
I miluje slatki raj.
Lijepi cvijetak, ruža bijela,
Ona mi je misô cijela,
U oltaru duha mog -
Ona vjera, ljubav, bog.
Kad u času noći mirne
Tajanstveni šumi let
I grančice tanke dirne,
Ja osjećam miris svet:
To u milju tihog sanka
Razvija se mirisanka,
I kroz granja bujni splet
Njena duša diže let.
Buji, miri, cvijete bijeli,
Pratio te rajski hor,
Svatovi ti vijenac spleli
I doveli u moj dvor!
Na proljeću tvojih grudi
Da me vječno zora budi,
Pa da pjevam slatki poj:
Zoro moja, danče moj!
Aleksa Šantić 1895.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
2 comments:
Jesi li primetio koliko se bele ruze razlikuju od ruza svih ostalih boja? U svemu.
Nisam previse razmisljao o tome, ali u pravu si.
Post a Comment