Saturday, March 11, 2006

It's not work, if you love what you're doing.

Kažu ...

... da žene koje se razumiju u tehnologiju nisu seksi.

Svaki dan me nešto nasmije

Čitam Blic jutros u autobusu, da ne bih intenzivno razmišljao i da bih umanjio utjecaj povremenog znoja i zadaha koji me dohvati, i vidim zatvorili na 3 sata jednog tipa iz EDB-a, a pustili ga tek kad je obećao da će priključiti struju :)

Ili juče gledam kako u prolazu na Zelenom Vencu nelegalni prodavci koriste granicu izmedju dvaju opština bježeći od inspektora kao da je Rio Grande i granica izmedju Meksika i SAD. :)


Kaže da je lujka srpkinja nije gotivila, pa su se svi istripovali, iako ju je iskulirala. Brate Sestro, samo opušteno. Mislim, ono ...

Monday, March 06, 2006

Zvjezdana Ljuljaška

Pročitah bajku.

Koliko li samo ljepote ima u nekim ovakvim opisima:
  • Hrastovi i bukve u toj šumi, bili su veoma stari, praunuci onih ljudi koji su ih zasadili, umrli su pre 100 godina
  • Kovčeg basnoslovnog blaga
  • Krošnje drveća i žuto klasje žita
  • Car Snova i Car Stvarnosti. Čuvaju lijepe snove za dobre ljude
  • Za njih su zvijezde bile samo zvijezde, šuma šuma, rijeka obična tekuća voda. Nikome od gorštaka nije padalo na pamet šta je sve rijeka vidjela na svome putu.
  • Pokušaj da pogledaš mjesec očima maštara, vidjećeš da se nikada neće pretvoriti u lijepi srebrni talir. Od Ljepote i Snova se ne živi, jadna moja ...
  • Usnih zlatnu ljuljašku u kojoj se ljuljala princeza, koju bi mi bacila ružu, svaki put kad bi nožicom dodirnula zemlju.
  • Nevidljivo i neprolazno carstvo, koje im niko ne može oduzeti, izatkano od njihovih plemenitih snova. Ona je za njega bila princeza, a skromna kolibica predstavljala zamak! Ostali nisu mogli da prodru kroz koru i dopru do jezgra!
Žude li ljudi zaista za zlatom, za perjanim dušecima, svilenim i baršunastim prekrivačima, mermernim kulama, kristalnim stepenicama? Ja zamišljam jednu kolibicu, snijeg, vatricu, domaći hljeb, luk i slaninicu, vino ...

Zašto je starac uvijek častan?

Thursday, March 02, 2006

Jadna pomoć ...

Neki seljak vezao krave za šljive, pa se jadne smrzavaju. Nema čovjek štale, pa ih prekriva ćebadima. A nema ni duše, pa mu jedna crkla, a druga leži - nema snage ni da ustane. A djeca iz škole pozvala udruženje za zaštitu životinja i druge organe, obećaše svi da će pomoći. Ako uspiju, kažu, odoše krave pravo u klaonicu. Izem ti takvu pomoć. Nesto razmišljam, da li mi jedući sir, zapravo pomažmo kravama da opstaju u životima?

46-ticom

Ne znam o čemu da pišem, pa hajde da prepričam šta uobičajeno vidim iz 46-tice dok idem na posao.
Negdje pri vrhu Južnog Bulevara, plavim slovima piše na jednoj zgradi "Ovo je naš kraj". Prilično dobar izraz, lako prenosiv u druge krajeve i predjele.


Pri dnu bulevara, velika betonska četverospratnica, nezavršena bar od kada ja znam. Sjedi čovjek na sećiji, tu kraj šporeta i uz solunar, dječica se igraju u boravku, žena pere neku robu u lavoru, a snijeg lagano provijava naokolo. Idila jedna, tu bi i za Ikeu bilo posla. Ne, nije to kao u Vancouver-u gde ljudi mirno žive u svojim stanovima i ne sakrivaju se iza zavjesa. Možeš ih posmatrati kao ribe u akvarijumu, no svakako nije u redu uznemiravati ljude. Zaboravih da napomenem da je ovo prizemlje otvoreno sa dvije strane, da su to Romi, da metalna vrata povremeno otvaraju i ulaze u stepenište te visoke zgrade - pomislih pa to im je špajiz.

Kod Mostara, bilbord Samsung televizori - ekran 55 cm, a na sred bilborda neko nalijepio reklamni plakat srpskog junaka Šešelja, smije nam se kao da je sad na programu TV. Pustimo načas politiku, raduje dosjetljivost.

Eto, stigoh pomalo na posao.

Wednesday, March 01, 2006

Haiku

Haiku poetry has strict construction rules, each poem has only 17 syllables

5 syllables in the first,
7 in the second,
and 5 in the third.

They are used to communicate a timeless message, often achieving a wistful, yearning and powerful insight through extreme brevity.

Yesterday it worked.
Today it is not working.
Windows is like that.

The Web site you seek
Cannot be located, but
Countless more exist.

Chaos reigns within.
Reflect, repent, and reboot.
Order shall return.

Program aborting:
Close all that you have worked on.
You ask far too much.

Windows NT crashed.
I am the Blue Screen of Death.
No one hears your screams.

Your file was so big.
It might be very useful.
But now it is gone.

Stay the patient course.
Of little worth is your ire.
The network is down.

A crash reduces
Your expensive computer
To a simple stone.

Three things are certain:
Death, taxes and lost data.
Guess which has occurred.

You step in the stream,
But the water has moved on.
This page is not here.

Out of memory.
We wish to hold the whole sky,
But we never will.

Having been erased,
The document you're seeking
Must now be retyped.

Serious error.
All shortcuts have disappeared.
Screen. Mind. Both are blank.

Tuesday, February 21, 2006

Bizarno jes, ali ipak razvlacimo neku nit preko meridijana

Suspension na Shift-u

Gde ste S....e.
Imam problem sa ogibljenjem na Shift button-u. Naime, toliko brzo kucam, da opruga na Shift button-u ne stigne da ga podigne do sledeceg slova, pa kucam jako cesto dva velika uzastopna slova. Izgleda da mi treba neka tastatura sa tvrdim (sportskim) ogibljenjem. Jebiga, nije Schumacher blesav.
Pozdrav.- PEdja.

Mozda treba “frizirati” tastaturu ili tako nesto. Kazu da ima neki servis u Bgd koji to radi.
Tja…
Pozdrav,Dejan

Lako je tebi Deki da filozofiras. Ti ne prelazis 60km/h, tebi se na zupcaniku cetvrte brzine verovatno budj uhvatila. Ja da sam na tvom mestu, ne bih ni ulje stavljao, koji ce ti kurac. Ovde se bre radi o extremnom koriscenju uredjaja koje jos nikada ranije nije testirano.Pozdrav.- Pedja. (sad sam polako otkucao, gledao sam Shift kako se podize)

Da, u pravu si. Ne znam da li je to onaj majstor Branko radio? Imao je on neki laser za merenje dinamike opruge, samo ne znam da li je bas za Shift tipku imao.Pozdrav, Slavko

Da, on je imao one kvalitetne, aluminijumske opruge. I to je stavljao svuda: u zube, u Yugo, na tastature. Posleo je poceo da radi i kalibraciju. Eh, kakav je to strucnjak. Pozdrav,Dejan

O DETETU I BRAKU

Imam jedno pitanje samo za tebe, brate moj: kao olovo bacam ovo pitanje u tvoju dušu da bih saznao koliko je duboka. Ti si mlad i zeliš dete i brak. Ali ja te pitam: da li si ti čovek koji sme sebi poželeti dete? Da li si ti pobednik, samosavlađivač, zapovednik čula, gospodar svojih vrlina? To te pitam. Ili iz tvoje želje progovara životinja i nužda? Ili usamljenost? Ili nezadovoljstvo sobom? Želim da tvoja pobeda i tvoja sloboda čeznu za detetom. Žive spomenike treba da posazidaš svojoj pobedi i svom oslobođenju. Treba da zidaš iznad sebe. Ali najpre sam moraš biti sazdan, pravo oblikovan telom i dušom. Ne treba da se umnožavaš samo unapred, nego naviše! U tome neka ti pomogne bašta braka.

Jedno uzvišenije telo treba da stvoriš, prvi pokret, točak koji se sam sobom okreće - stvaraoca treba da stvoriš. Brak: tako nazivam volju udvoje da se stvori jedno koje ce biti više od onih koji su ga stvorili. Uzajamnim strahopoštovanjem nazivam brak, kao što priliči nosiocima takve volje. Ovo neka bude smisao i istina tvog braka. . . .


Eto, tako piše čovjek kojim su me plašili godinama ...
"Tako je govorio Zaratustra"

Sunday, February 19, 2006

Milena

http://djmilena.mojblog.co.yu

I ovo mesto, na kome se traže i pronalaze LUTAJUĆE duše (moja je izgubljena), pulsira takvim intenzitetom.
Uživam čitajući praznične poruke, pošalice(od onih ko razume shvatiće), i mene obuzme toplina virtuelnog ispijanja kafe i vragovache međ nekim finim, nasvojuruku pozitivnim svetom. Prepustim se putovanjima, lepim slikama, poeziji, novim tekstovima, ljubavi koja šiklja ko gejzir, vrcavim krilaticama, prskalicama i trepćućim zvezdicama..i srećna sam! Šteta što među blogerima ima i onih koji ne pronalaze tu suštinu, pa se ljutnem na samu sebe kada zalutam tamo gde ja ne pronalazim svoje mesto. Možda je ovo, ipak, najtolerantnije mesto u svemiru, samim tim što nam dozvoljava da budemo prisutni na način na koji to sami hoćemo. Ponekad mislim, kamo sreće da se može proširiti ovo ćoše od Srbije, pa tupim, da mu još malo otupim ugao...da dobijem na širini u koju možete stati svi, svi vi zadovoljni sobom, vi loodaci i nežne duše, kritičari, kuvaropisci, letopisci, nakaze, lepotice, karakondžule i veštice, a dodam i po koju bukaču, ponekog diva i jednog patuljka...
Pa iako niste istomišljenici, moji ste, jer vas ja baš takve hoću!
Nikada nigde, na jednom mestu, nisam pronašla više delotvornih lekova za dušu!
I sve mi nešto milo... Ko traži,taj će naći. Gde si 2006-ta godino?!
Čekamo te,a Boga mi, čekaj i ti NAS !

Saturday, February 18, 2006

Zvezde u njenoj noći

Finu priču ovaj tip napisa: http://cunning.mojblog.co.yu

Inače, bio sam neki dan sa Bezimenom u jednoj čajdžinici na Bulevaru, malo poviše depoa. Fin ambijent a nakon onih Amalia Rodrigues fada, Dolche Pontas i Andrea Bocelli-a, pomislih Sanja bi bila odličan DJ za takav ambijent. Koja Sanja? Pa neki dan pročitah u "Stubovima Kulture" kompletnu knjigu (5-6 stranica) "Sanja sanjalica i Zlatni Maslačak".
Koja Bezimena? E pa to bi već bilo previše ...

Friday, February 17, 2006

Od sva raja samo izgon pamtimo ...

"Svoje najlepše trenutke čovek zaboravlja najbrže. Posle magnovenja vrhunske ostvarenosti, orgazma ili opčinjujućeg sna, dolazi zaborav, amnezija, brisanje sećanja. Jer u času najlepših snova, u casu vrhunskog stvaralačkog čina-začeća deteta, ljudsko biće se na lestvici života penje za tren nekoliko stepena iznad sebe, ali tu ne može dugo da opstane i pri padu u javu mora brzo da zaboravi te časove prosvetljenosti. Tokom života često smo u raju, ali od toga pamtimo samo izgon..."

STEZNIK Milorad Pavic

Pokupljeno sa mojblog.co.yu

B[r]LOGOVANJE

Pandora nešto razmišlja: "Ovih dana otvaraju se blogovi kao od šale. Nije bitno što ničeg pametnog za poneti tu nema, rečenica kod kojih bi se eventiualno zadržao pomni čitalac kome je već ionako "pisano" da utroši taj prokleti minut na otvaranje tog nesrećnog bloga. Malo sam izrevoltirana tim "ni sa čim razmetanjem", jer jedan spirit koji je koliko toliko mogao da se oseti ovde, koji je postojao počeo je da tone". "Sačuvajmo mojblog kao oazu duša koje se hrane prijateljstvom, inspiracijama, tolerancijom, kao čistilište od negativnih energija koje prete da nas progutaju" - poručuje Milena.

"Blog pripada kategoriji zabavnih sajtova. Na blogu možete da naučite nešto novo, i da podelite svoja znanja. Možete da se družite, da podelite sa drugima svoju radost ili svoju tugu".
Tako blog vidi Sonatica. Alex primećuje da: "Naša mala blog zajednica pati od raka mozga. Neke ćelije je su već trule, ali ono nekoliko zdravih još se ne daju. Treba više optimizma."
Objavio
nemiri, Friday, 17.02.2006 00:08


A opet, nasuprot naporima da se izazove smešak i ljubav, kao najlepše ljudsko osećanje, primećujem novi talas, poplavu, jalovih rasprava na veoma ozbiljne teme, i žao mi traćenja ogromne energije. Eskiviram bilo kakvu aktivnost na blogovima gde se nekontrolisano bavi politikanstvom. Odbijam da upadnem u zamku besmislenog nerviranja, jer za mene akcija u tom pravcu znači nešto drugo. Neka sam idealista, ali svoj svet gradim sama, kao i izbore. Biram konkretno delanje, i menjanje pre svega sebe, u pravcu boljitka. Ne može se ignorisati grotesktan svet u kome živimo, ne treba bežati od odgovornosti, treba svakog trenutka biti spreman na pravom mestu i u pravo vreme uraditi pravu stvar. Sve drugo, za mene, je mlaćenje prazne slame.
U tom kontekstu, sačuvajmo mojblog kao oazu duša koje se hrane prijateljstvom, inspiracijama, tolerancijom, kao čistilište od negativnih energija koje prete da nas progutaju. Obradujmo jedni druge obično neobičnim nijansama kojima je svako od nas bogato nadaren. Zagrebaću svaki put ispod površine, jer patina najčešće skriva prave dragocenosti, pa i kada nema snage za sopstvenim razotkrivanjem, ili nema nauma u tom pravcu, upiću saznanje da sam jednako životna i da nisam usamljena u ovom svetu mržnje, besmisla i nekulture.
Srdačno Vaša, Milena

Thursday, February 16, 2006

JUTUTUNSKA JUHAHAHA

U kraljevstvu Jutututu
Kralj trinajsti Balakaha
Obećao svom narodu
Da će dati juhahaha (ustav).

Samo neka budu verni,
Nek vojuju o svom kruhu,
Neka ćute i nek žmure,
Nek plaćaju juhuhuhu (porez).

Poslušni su Jututunci,
Plaćali su juhuhuhu,
Ćutali su, žmurili su,
Vojevali o svom kruhu.

A prolećem svakog goda
Popne s' na breg Balakaha,
Pa poviče gromoglasno:
Dobićete juhahaha!

U kralja su jake prsi,
Grlat li je Balakaha,
Kad poviče, brda s' ore –
Juhahaha, haha, haha!

Svi se grotom smejat stanu,
Sve se trese brat do brata,
A od smeha, teška smeha,
Za trbuh se i kralj hvata.

A šta im je tako smešno?
Il' je smešan Balakaha?
Il' su smešni Jututunci?
Il' je smešno „juhahaha”?

Sve troje je dosta smešno,
Ponajviše Balakaha,
Kad ozbiljno, milostivo,
Progovori: Juhahaha!

Srećni su ti Jututunci,
Srećan ti je Balakaha,
Kad ih tako razveseli
Prazna rečca: Juhahaha!


Jovan Jovanović Zmaj

Wednesday, February 15, 2006

Love

"Love is a fire and I am wood."
Rumi

A Course in Miracles says that there are only two things in this life: love and fear... and when it all comes down to it, there is really just love.
For just a little word, LOVE is a huge concept. Love is our greatest motivator, our deepest inspiration. No wonder love is so often associated with fire, and desire, and burning passion. It warms us, heals us, frees us.
Lissa Coffey

Tuesday, February 14, 2006

*NAPISI I MENI NEKI RED!*

*OSTAVILA ME JEDNA TANJA U DECEMBRU…PA NIJE NI OSTAVILA , NIJE NI ZAPOCELA…*


*ZASTO SU DOBRI FILMOVI TEK POSLE JEDAN SAT , U PI*KU… PA GLEDA LI TO NEKO ?? KAKO CU RADIT ONDA SUTRA!!!!*

*PIJ CAJ DA TI SE NE OHLADI ! IMA CAJA KOLKO VOLES !!!!NE SMEM NI DA VIRIM , MALO? MOGLA SI JEDNU PESMU SKROJIT NA BRZINU , ONO STO TI PRVO PADNE NA PAMET !!!*

* JEBOTE , BAS JE OVO SMESNO, ZAKLANJA, SA DVA METRA JEDVA SE MONITOR VIDI!*

VIDIS UVEK IMA NEKA DRUGA TANJA!!!!!


E BAS OVO ZVUCI SLATKO, MOZES ODMAH NA BLOG.

Google Scholar

 

Ovako je bilo na Čemernu Oktobra 2005. godine

Nikhilk & Scott blogs

http://www.nikhilk.net
http://weblogs.asp.net/scottgu