Monday, March 06, 2006

Zvjezdana Ljuljaška

Pročitah bajku.

Koliko li samo ljepote ima u nekim ovakvim opisima:
  • Hrastovi i bukve u toj šumi, bili su veoma stari, praunuci onih ljudi koji su ih zasadili, umrli su pre 100 godina
  • Kovčeg basnoslovnog blaga
  • Krošnje drveća i žuto klasje žita
  • Car Snova i Car Stvarnosti. Čuvaju lijepe snove za dobre ljude
  • Za njih su zvijezde bile samo zvijezde, šuma šuma, rijeka obična tekuća voda. Nikome od gorštaka nije padalo na pamet šta je sve rijeka vidjela na svome putu.
  • Pokušaj da pogledaš mjesec očima maštara, vidjećeš da se nikada neće pretvoriti u lijepi srebrni talir. Od Ljepote i Snova se ne živi, jadna moja ...
  • Usnih zlatnu ljuljašku u kojoj se ljuljala princeza, koju bi mi bacila ružu, svaki put kad bi nožicom dodirnula zemlju.
  • Nevidljivo i neprolazno carstvo, koje im niko ne može oduzeti, izatkano od njihovih plemenitih snova. Ona je za njega bila princeza, a skromna kolibica predstavljala zamak! Ostali nisu mogli da prodru kroz koru i dopru do jezgra!
Žude li ljudi zaista za zlatom, za perjanim dušecima, svilenim i baršunastim prekrivačima, mermernim kulama, kristalnim stepenicama? Ja zamišljam jednu kolibicu, snijeg, vatricu, domaći hljeb, luk i slaninicu, vino ...

Zašto je starac uvijek častan?

No comments: