Balada o Jasenki

U jednom malom primorskom mjestu živjela je sretno djevojčica po imenu Jasenka. U stvari to i nije bilo mjesto nego neko predgrađe, ali onda to ne zvuči bajkovito tj. baladično. Jasenka je živjela sa sestrom, mamom i tatom.



U blizini je bio izvor rijeke Omble.
A ta Ombla je zapravo samo nastavak jedne druge rijeke ponornice Trebišnjice, na čijem je izvoru rođen Jasenkin otac.

Jasenka bi svako poslijepodne izlazila na balkon predavajući se maštarijama i satima sanjarila gledajući rijeku. Zamišljala izvorište na kojemu se rijeka rađala i more u kojem je umirala,
zamišljala mjesta, ljude i prirodu koju je rijeka vidjela na svom putu. Satima je slušala čudesne priče koje joj je rijeka šaputala.

Za ostale ljude rijeka je bila obična tekuća voda.
Jasenka bi povremeno pokušavala da im objasni kako su stvari koje ih okružuju, pravi kovčezi basnoslovnog blaga ko umije da ih pogleda očima sanjara. Ali oni su joj svi govorili: "Pokušaj da pogledaš mjesec očima maštara, vidjećeš da se nikad neće pretvoriti u zlatni talir, od ljepote i snova se ne živi, draga naša Jase".

Ali jednoga nedjeljnog popodneva, okupili su se prijatelji, bili su tu Banovići, Lena, Paki i Toni i ostali. Svima je bilo lijepo i uživali su, samo je Jasenka bila zabrinuta. Imala je domaći rad da pročita jednu priču i prepriča sadržaj. Bila je to ipak složena priča za djevojčicu njezing uzrasta. Roditelji i ostali nisu ni sanjali kakvu tjeskobu to može da napravi. U priči se govorilo o jednom ptiću koji živi u mračnoj pećini i nema snage da se dovuče do izlaza i izađe na sunce. Dobri Džin je tada pročitao priču zajedno sa Jasenkom i odjednom je sve bilo jasno. Jasenka je bila sretna. Nastavila je da se juri sa Banovićima po kući penjući se i na gornji sprat.

Pouka.
Nikad ne zajebavaj Jasenku ako joj nešto ne ide ili nešto ne zna, jer ćeš gadno stradati. U stvari najbolje da je i ne zapitkuješ u vezi toga.