Vrdnik - Jazak - Mala Remeta

Krenusmo starim novosadskim drumom ... Ne, ovaj put krenusmo autoputem prema Rumi. Nekih 55 km, a onda 12 km do Iriga. I eto nas do putokaza za manastire.



Krenusmo prema Vrdniku. Stižemo. Blagi brežuljici, šuma, orahova stabla oko manastira, standardni motiv Fruške Gore. Obiđosmo dvorište manastira. Evo fotke da ne pričam. Na odlasku kupismo domaće čajeve od nane i nekog gloga.



Prođosmo pored punionice vode Jazak. Mlaka voda, ali ipak prava. Pili smo je ljetos u Crnoj Gori. Stižemo u manastir Jazak. Naravno, divna Fruškogorska priroda, jaruga sa presušenim potokom. Manastir je ženski. Tu je negdje bio i Stari Jazak, ali ga je Carica Terezija zatvorila.



Krenusmo stazom zdravlja prema maloj Remeti, ali promašismo pa lutasmo uzbrdicama dok se nismo umorili, a svo vrijeme nas je udolinom pratio put kojim smo trebali da idemo. Kako ću napisati da smo išli stazom do Male Remete, kako da lažem? Možda ja putujem isključivo da bih pravio postove na mom blogu? U povratku se spuštamo gadnom nizbrdicom na taj put i samo nas stalno držanje za grane štiti od klizanja niz pješčane nanose. Hrabrost ili ludost - malo podizanje nivoa adrenalina ne škodi.

Ovaj izlet od početka nam je imao drugačiji okus od prethodnog putovanja na Frušku Goru i obilaska manastira Velika Remeta, Grgeteg i Krušedol. Vrdnik, Jazak i Mala Remeta odmah su nas po spoljnim fasadama potsjetili na manastir Ravanicu. Da se ne bi gađali terminima arihtekata o brodnosti, pripratama, naosu, apsidama, kubetu, nišama i arkadama, jednostavnim riječima, ovi manastiri su podignuti pod utjecajem tradicionalne arhitekture krajeva južno od Dunava i Save.