Veče strave i užasa.
Prvo je vuk pojeo prasiće, pa baku,
pa su vuka rasporili nožem,
pa vještica skuvala Ivicu i Maricu,
pa nas neki Nodi isprepadao,
i na kraju se Baba Mrazica nije htela da skine.
Nije bilo ni onih malenih paketica sa prahom za odrasle ...
Wednesday, December 27, 2006
Thursday, December 21, 2006
Kod gazda Žileta
~la~la~la~
Ne bih te menjala
ni za duplo mlađeg
ljubit sedog momka
mnogo mi je slađe
~la~la~la~
Ne bih te menjala
ni za duplo mlađeg
ljubit sedog momka
mnogo mi je slađe
~la~la~la~
Monday, December 11, 2006
Business
"Kako ćemo?" reče Konjo.
"Slavkove ideje, moje ruke, a tvoje pare" odgovori Dragan.
U slaboj će se crkvi pomoliti ...
"Slavkove ideje, moje ruke, a tvoje pare" odgovori Dragan.
U slaboj će se crkvi pomoliti ...
Sunday, December 10, 2006
Friday, December 08, 2006
Numerička pjesma
99 žena da me mole
99 ludo da me vole
99 kući da me vode
pre bih s tobom žedan
prešo preko vode
99 žena da me mole
99 da se skinu gole
98 odbio bih barem
jer ti jedna vrediš
više nego harem
99 ludo da me vole
99 kući da me vode
pre bih s tobom žedan
prešo preko vode
99 žena da me mole
99 da se skinu gole
98 odbio bih barem
jer ti jedna vrediš
više nego harem
Vegetarian
"What is this?" asked the guy when he got the vegetarian food.
"This is the food" waiter said.
"No, this is what food eats".
"This is the food" waiter said.
"No, this is what food eats".
Thursday, December 07, 2006
E izem ti programere ...
Reče Miki, ... jednog bole leđa, drugi ne voli grubu igru, treći ide u večernju školu, četvrti preživljava košmar jaslica, peti sa psiho-fizičkim problemima (dodah svi sa tim)...
Još da Peci solarno (pojedinačno) plaćamo po 1000 din (u nekim nerazvijenim krajevima koriste riječ sekundarno, u značenju odmah).
Ivanu se Nemanja ugnezdio u novčanik.
Duletu rekoh da smo željni onih njegovih golova, a on nam se kulturno izvini: "Stvarno mi je žao sto vam ne mogu davati golove trenutno ..."
Jedino je Dr. Bingo konstanta, iako je samo mijena stalna.
Još da Peci solarno (pojedinačno) plaćamo po 1000 din (u nekim nerazvijenim krajevima koriste riječ sekundarno, u značenju odmah).
Ivanu se Nemanja ugnezdio u novčanik.
Duletu rekoh da smo željni onih njegovih golova, a on nam se kulturno izvini: "Stvarno mi je žao sto vam ne mogu davati golove trenutno ..."
Jedino je Dr. Bingo konstanta, iako je samo mijena stalna.
Tuesday, December 05, 2006
Seratori
Massimo D'Alema otvorio sinoc u Beogradu novi talijanski institut za kulturu.
sl
Ma znam, pratim i ja sve, cak sam ga vidio na tri TV u vezi toga. To je najveci serator i izdajnik ljevice na talijanskoj a i siroj politickos sceni, cak veci serator i od samog Berlusconija. Niko ga ne moze. E sad druga je stvar sto to mene ne bi trebalo da interesuje, vec ono drugo o cemu ti pises. A da njemu jos pripadne cast da otvori jednu tako vaznu kulturnu manifestaciju i instituciju, to je tek smijurija.
Dragan
Da ti posaljem nesto o Kanavaru, mislim da bi ti rekao da je serator. Nesto si loseg raspolozenja.
sl
Pa naravno da je i on serator, bolji od svih je Zambrota koji je sad u Barseloni. Ma nisam bas nesto loseg raspolozenja, nego se sve nesto oduzuje, sad moramo ponovo praviti neke specifikacije koje smo napravili ko zna koliko puta da bi dokazali da je sva roba tamo vec odavno stigla. To mi remeti sve ove daljnje zamisli, ali idemo hrabro dalje.
Dragan
E jebiga, ti bi to rekao i za Berluskonija, a covjek se trudi za dobrobit svih.
sl
E sad si prevazisao sebe ...
Dragan
Pa ja te zajebavam jos od Kanavara, koji je dobio, valjda, zlatnu kopacku, a par istinskih majstora lopte ostaju po strani.
sl
Sto se tice Kanavara, u pravu si, ali nisi shvatio da ti ja pustam da me zajebavas, jer je to u stvari najveca zajebancija.
Dragan
sl
Ma znam, pratim i ja sve, cak sam ga vidio na tri TV u vezi toga. To je najveci serator i izdajnik ljevice na talijanskoj a i siroj politickos sceni, cak veci serator i od samog Berlusconija. Niko ga ne moze. E sad druga je stvar sto to mene ne bi trebalo da interesuje, vec ono drugo o cemu ti pises. A da njemu jos pripadne cast da otvori jednu tako vaznu kulturnu manifestaciju i instituciju, to je tek smijurija.
Dragan
Da ti posaljem nesto o Kanavaru, mislim da bi ti rekao da je serator. Nesto si loseg raspolozenja.
sl
Pa naravno da je i on serator, bolji od svih je Zambrota koji je sad u Barseloni. Ma nisam bas nesto loseg raspolozenja, nego se sve nesto oduzuje, sad moramo ponovo praviti neke specifikacije koje smo napravili ko zna koliko puta da bi dokazali da je sva roba tamo vec odavno stigla. To mi remeti sve ove daljnje zamisli, ali idemo hrabro dalje.
Dragan
E jebiga, ti bi to rekao i za Berluskonija, a covjek se trudi za dobrobit svih.
sl
E sad si prevazisao sebe ...
Dragan
Pa ja te zajebavam jos od Kanavara, koji je dobio, valjda, zlatnu kopacku, a par istinskih majstora lopte ostaju po strani.
sl
Sto se tice Kanavara, u pravu si, ali nisi shvatio da ti ja pustam da me zajebavas, jer je to u stvari najveca zajebancija.
Dragan
Monday, December 04, 2006
Čovjek sebe ne vidi
Kad u autobusu vidim nekoga sa par sijedih, pomislim da treba da mu kao mlađi ustupim mjesto.
Thursday, November 30, 2006
Lako je biti dobar čovjek ...
..., teško je ostati živ.
Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.
Meša
Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.
Meša
O Hercegovini
Na čitavoj zemaljskoj kugli nema čudnije zemlje od Hercegovine. Pogrešno je i predrasudno svako jednostrano i kruto određenje ove zemlje, jer što god se o njoj doslovno i izravno kazalo samo je djelić istine i samo jedan od njezinih bezbrojnih pojavnih izraza.
Pogrešno je uvjerenje o Hercegovini kao nekakvom predziđu ili krajini, a pogotovo kao o zaostaloj, sirotinjskoj provinciji ovisnoj od nekih tobožnjih metropola, gdje ljudi ništa drugo i ne rade nego izviruju iza svojih trošnih plotova, smjerajući kaho da pobjegnu u veliki i bogati bijeli svijet. Naprotiv, ovo je oduvijek bila oaza razvijenog društvenog života, kulturne, vjerske i nacionalne tolerancije. Osobenost hercegovačkog mentaliteta, kojeg obilježavaju otvorenost i pronicljivost duha, privrženost starim uzorima i nazorima, iskričavost i dobrodušni humor, ali i škrtost osjećanja i proračunatost postupanja, ponajprije dolazi od raznolikosti životnih iskušenja, vezanosti uz zemlju i isprepletenost puteva ljudskih sudbina. Pojavna izražajnost hercegovačkog duhovnog mozaika pojednostavljeno se smatrala ”koloritom”, a zapravo se radilo, i još se uvijek radi, o samom njegovom suštinskom određenju.
Jedino čega nikad ne usfali je njihov trud, muka, briga i ljubav - beskrajna ljubav za zemlju mučenicu. Ljubav sve nadoknađuje: i škrtost prirode, i štetu od žege i suše, od povodnja i krupe, i pošast od štetočina, i neimaštinu, i zlu sudbinu. Ljubav prema zemlji ovdje je osnovni uvjet opstanka, ali i ključ za razumijevanje ove čudne zemlje i još čudnijih ljudi. Kad nje ponestane, a to se dešava kad zluradi i pogani ljudi umiješaju svoje nečasne prste u osobenu hercegovačhu životnu tkanicu i kad se ovdašnji izrodi, neradnici i vagabundi pohase i izopače te zalude pošten i vrijedan svijet, sve se naprečac ruši. Lanac života puca, zemlja podivlja, sunce još jače užeže, a vode još manje dotiče. Tada Hercegovci žive od bjelosvjetske milostinje ili lutaju svijetom poput izgubljenih jarebica kamenjarki, a njihovu rodnu grudu pustoše i skrnave hulje i razbojnici poput gladnih ljetnih skakavaca.
Bosanskohercegovački pisac Obradović
Pogrešno je uvjerenje o Hercegovini kao nekakvom predziđu ili krajini, a pogotovo kao o zaostaloj, sirotinjskoj provinciji ovisnoj od nekih tobožnjih metropola, gdje ljudi ništa drugo i ne rade nego izviruju iza svojih trošnih plotova, smjerajući kaho da pobjegnu u veliki i bogati bijeli svijet. Naprotiv, ovo je oduvijek bila oaza razvijenog društvenog života, kulturne, vjerske i nacionalne tolerancije. Osobenost hercegovačkog mentaliteta, kojeg obilježavaju otvorenost i pronicljivost duha, privrženost starim uzorima i nazorima, iskričavost i dobrodušni humor, ali i škrtost osjećanja i proračunatost postupanja, ponajprije dolazi od raznolikosti životnih iskušenja, vezanosti uz zemlju i isprepletenost puteva ljudskih sudbina. Pojavna izražajnost hercegovačkog duhovnog mozaika pojednostavljeno se smatrala ”koloritom”, a zapravo se radilo, i još se uvijek radi, o samom njegovom suštinskom određenju.
Jedino čega nikad ne usfali je njihov trud, muka, briga i ljubav - beskrajna ljubav za zemlju mučenicu. Ljubav sve nadoknađuje: i škrtost prirode, i štetu od žege i suše, od povodnja i krupe, i pošast od štetočina, i neimaštinu, i zlu sudbinu. Ljubav prema zemlji ovdje je osnovni uvjet opstanka, ali i ključ za razumijevanje ove čudne zemlje i još čudnijih ljudi. Kad nje ponestane, a to se dešava kad zluradi i pogani ljudi umiješaju svoje nečasne prste u osobenu hercegovačhu životnu tkanicu i kad se ovdašnji izrodi, neradnici i vagabundi pohase i izopače te zalude pošten i vrijedan svijet, sve se naprečac ruši. Lanac života puca, zemlja podivlja, sunce još jače užeže, a vode još manje dotiče. Tada Hercegovci žive od bjelosvjetske milostinje ili lutaju svijetom poput izgubljenih jarebica kamenjarki, a njihovu rodnu grudu pustoše i skrnave hulje i razbojnici poput gladnih ljetnih skakavaca.
Bosanskohercegovački pisac Obradović
Friday, November 24, 2006
GSA - Google Search Appliance
"With Sharepoint we could easily create content but could not effectively find, share, or manage it. With the Google Search Appliance we can search across our entire knowledge base quickly and effectively…”
To begin with, searches were based on employee-assigned metatags and thus returned inconsistent and inefficient results. In addition, employees had difficulty leveraging information contained within Essilor's library of over 500,000 documents because Sharepoint lacked effective full-text search capabilities.
For example, an employee looking for information about a particular product could find the website for that sales department but could not locate any documents pertaining to the product.
"employees were often reinventing the wheel with each new project because they were unable to leverage the collective learnings within the Essilor knowledge base."
Now employees can:
Leverage KeyMatches, corresponding to frequently searched categories. For example, anyone wishing to access the legal department need only type in the word 'legal' to be directed to its intranet.
Utilize simple, intuitive search and results pages customized to Essilor's requirements.
Quickly access only the information that they have permission to view based on established security parameters
To begin with, searches were based on employee-assigned metatags and thus returned inconsistent and inefficient results. In addition, employees had difficulty leveraging information contained within Essilor's library of over 500,000 documents because Sharepoint lacked effective full-text search capabilities.
For example, an employee looking for information about a particular product could find the website for that sales department but could not locate any documents pertaining to the product.
"employees were often reinventing the wheel with each new project because they were unable to leverage the collective learnings within the Essilor knowledge base."
Now employees can:
- Search thousands of documents and all of its intranets to find, retrieve, and share human resource, legal, and sales and marketing information.
Friday, November 17, 2006
Sedeti sa psom na padini brda u lepom danu znači ponovo biti u Raju
Ako mislite da psi ne umeju da broje, stavite tri pseća keksa u džep a zatim svom psu dajte dva.
- Phil Pastoret
Psi su naša veza sa rajem. Oni ne znaju za zlo, zavist ili nezadovoljstvo. Sedeti sa psom na padini brda u lepom danu znači ponovo biti u Raju, gde nedostatak aktivnosti ne znači dosadu već mir".
- Milan Kundera
Koska data psu nije dobročinstvo. Dobročinstvo je kada kosku podelite sa psom u trenutku kada ste podjednako gladni kao i pas.
- Džek London
- Phil Pastoret
Psi su naša veza sa rajem. Oni ne znaju za zlo, zavist ili nezadovoljstvo. Sedeti sa psom na padini brda u lepom danu znači ponovo biti u Raju, gde nedostatak aktivnosti ne znači dosadu već mir".
- Milan Kundera
Koska data psu nije dobročinstvo. Dobročinstvo je kada kosku podelite sa psom u trenutku kada ste podjednako gladni kao i pas.
- Džek London
Wednesday, November 15, 2006
Thursday, November 09, 2006
Reče mi jedan čoek
... ja tebe volim, u inat tebi i u inat ostalom svetu, najviše na svetu koliko može da se voli neko posle par meseci poznanstva ...
Saturday, November 04, 2006
Priroda i društvo
Budimo dobri i prosti kao i Priroda sama,
raspršimo oblake koji nam mrače vjeđe,
i primimo malo života u svoje pore.
Ono što lovimo dok pecamo, nije riba.
On the road again,
Goin' places that we've never been,
Seein' things that we may never seen again,
...
raspršimo oblake koji nam mrače vjeđe,
i primimo malo života u svoje pore.
Ono što lovimo dok pecamo, nije riba.
On the road again,
Goin' places that we've never been,
Seein' things that we may never seen again,
...
Saturday, October 28, 2006
Vrdnik - Jazak - Mala Remeta
Krenusmo starim novosadskim drumom ... Ne, ovaj put krenusmo autoputem prema Rumi. Nekih 55 km, a onda 12 km do Iriga. I eto nas do putokaza za manastire.
Krenusmo prema Vrdniku. Stižemo. Blagi brežuljici, šuma, orahova stabla oko manastira, standardni motiv Fruške Gore. Obiđosmo dvorište manastira. Evo fotke da ne pričam. Na odlasku kupismo domaće čajeve od nane i nekog gloga.
Prođosmo pored punionice vode Jazak. Mlaka voda, ali ipak prava. Pili smo je ljetos u Crnoj Gori. Stižemo u manastir Jazak. Naravno, divna Fruškogorska priroda, jaruga sa presušenim potokom. Manastir je ženski. Tu je negdje bio i Stari Jazak, ali ga je Carica Terezija zatvorila.
Krenusmo stazom zdravlja prema maloj Remeti, ali promašismo pa lutasmo uzbrdicama dok se nismo umorili, a svo vrijeme nas je udolinom pratio put kojim smo trebali da idemo. Kako ću napisati da smo išli stazom do Male Remete, kako da lažem? Možda ja putujem isključivo da bih pravio postove na mom blogu? U povratku se spuštamo gadnom nizbrdicom na taj put i samo nas stalno držanje za grane štiti od klizanja niz pješčane nanose. Hrabrost ili ludost - malo podizanje nivoa adrenalina ne škodi.
Ovaj izlet od početka nam je imao drugačiji okus od prethodnog putovanja na Frušku Goru i obilaska manastira Velika Remeta, Grgeteg i Krušedol. Vrdnik, Jazak i Mala Remeta odmah su nas po spoljnim fasadama potsjetili na manastir Ravanicu. Da se ne bi gađali terminima arihtekata o brodnosti, pripratama, naosu, apsidama, kubetu, nišama i arkadama, jednostavnim riječima, ovi manastiri su podignuti pod utjecajem tradicionalne arhitekture krajeva južno od Dunava i Save.
Krenusmo prema Vrdniku. Stižemo. Blagi brežuljici, šuma, orahova stabla oko manastira, standardni motiv Fruške Gore. Obiđosmo dvorište manastira. Evo fotke da ne pričam. Na odlasku kupismo domaće čajeve od nane i nekog gloga.
Prođosmo pored punionice vode Jazak. Mlaka voda, ali ipak prava. Pili smo je ljetos u Crnoj Gori. Stižemo u manastir Jazak. Naravno, divna Fruškogorska priroda, jaruga sa presušenim potokom. Manastir je ženski. Tu je negdje bio i Stari Jazak, ali ga je Carica Terezija zatvorila.
Krenusmo stazom zdravlja prema maloj Remeti, ali promašismo pa lutasmo uzbrdicama dok se nismo umorili, a svo vrijeme nas je udolinom pratio put kojim smo trebali da idemo. Kako ću napisati da smo išli stazom do Male Remete, kako da lažem? Možda ja putujem isključivo da bih pravio postove na mom blogu? U povratku se spuštamo gadnom nizbrdicom na taj put i samo nas stalno držanje za grane štiti od klizanja niz pješčane nanose. Hrabrost ili ludost - malo podizanje nivoa adrenalina ne škodi.
Ovaj izlet od početka nam je imao drugačiji okus od prethodnog putovanja na Frušku Goru i obilaska manastira Velika Remeta, Grgeteg i Krušedol. Vrdnik, Jazak i Mala Remeta odmah su nas po spoljnim fasadama potsjetili na manastir Ravanicu. Da se ne bi gađali terminima arihtekata o brodnosti, pripratama, naosu, apsidama, kubetu, nišama i arkadama, jednostavnim riječima, ovi manastiri su podignuti pod utjecajem tradicionalne arhitekture krajeva južno od Dunava i Save.
Thursday, October 26, 2006
Čerušpan
... pa ti ispade idealan ... ti si Mlata, Ptica Trkačica, Čerušpan, Ljubičica, a ne grčki bog ...
Wednesday, October 25, 2006
Неповратна песма
Немој никад да се враћаш
кад већ једном у свет кренеш.
Немој да ми петљаш
Немој да ми хоћеш-нећеш.
И ја бежим без повратка
Никад нећу уназад.
Шта ти значи старо сунце,
старе стазе,
стари праг?
Ту је оно за чим може да се пати
Ту је оно чему можеш срце дати.
Ал’ ако се икад вратиш
мораш знати
ту ћеш стати
И остати.
Очима се у свет трчи
Главом рије млако вече
Од реке се дете учи
ка морима да потече.
Од звезде се дете учи
да запара небо сјајем.
И од друма да се мучи
и вијуга за бескрајем.
Опасно је као змија
Опасно је као метак
Да у теби вечно клија
и ћарлија твој почетак.
Ти за корен
ниси створен.
Цео свет ти је отворен.
Ако ти се некуд жури,
стисни срце и зажмури.
Ал' кад пођеш - немој стати.
Махни руком.
И одјури.
Ко зна куд ћеш.
Ко зна зашто.
Ко зна шта те тамо чека.
Ове су жеље увек беље
кад намигну из далека.
Опасно је као муња
Опасно је као метак
Да у теби вечно куња
и мучи се твој почетак.
Ти си увек крилат био
само си заборавио.
Зато лети.
Сањај.
Трчи.
Стварај зору кад је вече.
Нек'од тебе живот учи
да се пени и да тече.
Буди такво неко чудо
што не уме ништа мало,
па кад кренеш - крени лудо,
устрептало,
радознало.
Ко зна шта те тамо чека
у маглама из далека.
Ал' ако се и позлатиш,
ил'све тешко
горко платиш,
увек иди само напред.
Немој никад да се вратиш.
Мирослав Антић
кад већ једном у свет кренеш.
Немој да ми петљаш
Немој да ми хоћеш-нећеш.
И ја бежим без повратка
Никад нећу уназад.
Шта ти значи старо сунце,
старе стазе,
стари праг?
Ту је оно за чим може да се пати
Ту је оно чему можеш срце дати.
Ал’ ако се икад вратиш
мораш знати
ту ћеш стати
И остати.
Очима се у свет трчи
Главом рије млако вече
Од реке се дете учи
ка морима да потече.
Од звезде се дете учи
да запара небо сјајем.
И од друма да се мучи
и вијуга за бескрајем.
Опасно је као змија
Опасно је као метак
Да у теби вечно клија
и ћарлија твој почетак.
Ти за корен
ниси створен.
Цео свет ти је отворен.
Ако ти се некуд жури,
стисни срце и зажмури.
Ал' кад пођеш - немој стати.
Махни руком.
И одјури.
Ко зна куд ћеш.
Ко зна зашто.
Ко зна шта те тамо чека.
Ове су жеље увек беље
кад намигну из далека.
Опасно је као муња
Опасно је као метак
Да у теби вечно куња
и мучи се твој почетак.
Ти си увек крилат био
само си заборавио.
Зато лети.
Сањај.
Трчи.
Стварај зору кад је вече.
Нек'од тебе живот учи
да се пени и да тече.
Буди такво неко чудо
што не уме ништа мало,
па кад кренеш - крени лудо,
устрептало,
радознало.
Ко зна шта те тамо чека
у маглама из далека.
Ал' ако се и позлатиш,
ил'све тешко
горко платиш,
увек иди само напред.
Немој никад да се вратиш.
Мирослав Антић
Tuesday, October 24, 2006
Crno pivo na Kalemegdanskoj terasi
"Ostavi tog tipa" reče joj Vedranin kolega.
"Čim ti traži šrafciger, odmakni se".
Ona mu odgovori: "E, da sam tražila lepotu, odavno bih se udala."
"Hvala na komplimentu", rekoh.
"Ko da čovjek može da ima ono što želi? Nego se pokupi, šta se može uhvatiti."
No, nije majka sina Muja karala zbog kockanja, već zbog toga što se vadio.
"Nisi zgodan, jer si štrkljav. I na onim slikama iz 75. godine si bio smešan", dodah "a tek sada".
Rokoh da nije sve u ljepoti, inteligenciji i novcu. Najbolje bi bilo naći nekog nabildanog, kratko podšišanog, sa debelom vratinom.
Sjetih se da je bilo i primjedbi da baš i nisam zgodan, da nema pas zašta da me ujede - složio bih se kad je riječ o financijama.
Ispričah da sam nakon čitanja knjige Genom shvatio kako se traženje srodne duše odvija, a dva naučna filma potvrdiše ta moja razmišljanja. Tamo definisaše ljubav na prvi pogled kao proračunatu kalkulaciju mozga, koje nismo ni svjesni, kao procjenu zdravih gena, dobrog potomstva, simetrije tijela i lica, status u društvu ...
Ajde dobro, ponekad sam bio i štrkljavi grčki bog.
"Čim ti traži šrafciger, odmakni se".
Ona mu odgovori: "E, da sam tražila lepotu, odavno bih se udala."
"Hvala na komplimentu", rekoh.
"Ko da čovjek može da ima ono što želi? Nego se pokupi, šta se može uhvatiti."
No, nije majka sina Muja karala zbog kockanja, već zbog toga što se vadio.
"Nisi zgodan, jer si štrkljav. I na onim slikama iz 75. godine si bio smešan", dodah "a tek sada".
Rokoh da nije sve u ljepoti, inteligenciji i novcu. Najbolje bi bilo naći nekog nabildanog, kratko podšišanog, sa debelom vratinom.
Sjetih se da je bilo i primjedbi da baš i nisam zgodan, da nema pas zašta da me ujede - složio bih se kad je riječ o financijama.
Ispričah da sam nakon čitanja knjige Genom shvatio kako se traženje srodne duše odvija, a dva naučna filma potvrdiše ta moja razmišljanja. Tamo definisaše ljubav na prvi pogled kao proračunatu kalkulaciju mozga, koje nismo ni svjesni, kao procjenu zdravih gena, dobrog potomstva, simetrije tijela i lica, status u društvu ...
Ajde dobro, ponekad sam bio i štrkljavi grčki bog.
Sunday, October 15, 2006
Avala
Put za Avalu zanimljiv. Park Jajinci. Skrenusmo prije dolaska na Avalu za Beli potok. Ima putokaz. Pa kratko do centra Belog Potoka, pa uzbrdo do planinarskog doma Čarapića Brest. Restoran, stari planinarski dom, igrališta, šetališta.Pijemo sokove u restoranu i gledamo šumu i neke duboke strmine, među bukvama čije su se grane pričinjavale kao raširena krila, kao da sve to skupa lebdi u vazduhu. Da li smo impresionisti na koje priroda ostavlja utisak ili posmatranjem utičemo na izgled prirode?
Ima jedna staza, možda 400 metara, prilično strma, ali kad je 'forsirasmo', stigosmo na vrh Avale. Biciklističke staze, obilazne manje strme staze, šuma predivna. Duboki potok, sa nekim pregrađenim zidovima kao ustavama, jedva da teče, ali u proljeće mora da je snažan. Napravih fotku nekim ljudima i provjerismo da nisam kome glavu otfikario, nedaj Bože Vasi, ali sve je bilo OK. Na povratku, malo sam na Trošarini veslao desnom nogom iz Yuga, ali na kraju je ipak upalio.
Avala je planina koja se nalazi jugoistočno od Beograda. Od glavnog grada udaljena je 17 km i nalazi se na putu za Kragujevac. Njena nadmorska visina iznosi 511 m. Ime "avala" orijentalnog je porekla i potiče od arapske reči "havala" što znači "vidikovac", odnosno mesto ili objekat koji ima pred sobom dobar vidik i dominira okolinom. Smatra se da je još u rimsko doba na vrhu ove planine postojalo vojničko utvrđenje. U srednjem veku tu je bio srpski grad Žrnov koji su 1442. godine osvojili Turci. Njegove ruševine su uklonjene 1934. godine i tu je podignut spomenik Neznanom junaku. Njegov autor je poznati vajar Ivan Meštrović. Po Avali je nazvan i mineral avalit koji se tamo vadio, a koji pripada grupi cinabarita i hromita, odnosno mineralnoj grupi liskuna. Nekada je na Avali postojao i rudnik žive.
Evo zanimljivih podataka o Vasi, odnosno o njegovom porekluČarapić, Ubac (Ubalac), Kuči pa odseljeni u Noćaj Mačvanski (od njih Stojan Čupić) drugi u Bijeli Potok (Beograd) od njih je Vasa Čarapić
Među onima koji su prvi počeli razgovore o dizanju ustanka u Srbiji je i Vasa Čarapić, potonji vojvoda gročanski, koji je slovio za čoveka koji najviše mrzi i najbolje poznaje Turke.Rodio se u Belom Potoku, selu pod Avalom, ali je rodom iz sela Kuči u Crnoj Gori. Jedan od njegovih predaka u Kučima je nesrećnim slučajem ubio psa nekakvog Turčina, pa je ovaj za otkup tražio 500 groša. Čitava familija napregla se i sakupila traženu sumu, ali je zbog osvete novac poslala, ne u kesi, kako se obično činilo, već u čarapi. Zato su prozvani Čarapićima.
Velika Remeta - Grgeteg - Krušedol
Truckasmo se starim drumom kroz drvorede prema Novom Sadu. Zemun, Batajnica, Banovci. Nismo svraćali do majstora Gorana. Još nije počeo dolazati na Slave, ni djeci na rođendane, pa neka Yuga još par godina.
Nastavljamo: Stara i Nova Pazova, Inđija, Irig. Tu stadosmo. Uzesemo kilo i po grožđa, belega, da se nađe ako zalutamo u fruškogorskim brežuljcima.
Putokazi pokazuju prema manastirima Velika Remeta, Grgeteg, Krušedol. Tri do pet kilometara.
Krenusmo prema Velikoj Remeti. Predanje kaže da ga je osnovao sremski kralj Dragutin na početku 14. vijeka. Bakrorez Sveti Dimitrije radio je poznati srpski bakrorezac Zaharije Orfelin, a u ulici tog naziva je i Slavica stanovala. U ovom manastiru je 1721. godine monah Jerotej Rašanin opisao put u Jerusalim i tako dao prvi putopis naše novije književnosti.
Ljepota manastira i okolne prirode, česma na izvoru, šume, brežuljci, voćnjaci i velik stabla oraha. Prazan potok, ali dubok, pčelinjak u groblju. Unutar manastira vidjesmo dosta kašeta sa orasima koji su se sušili. Sestrična od komšiničine prijateljice, Ceca, koja se inače po prvi put pojavljuje u ovim pričama, neće da uzme jednu veliku panjinu za dvorišta. Ima neka 'staza zdravlja' ide od Stražilova. Treba to jednom istražiti.
Pođosmo kroz šumarak i brežuljak prema Manastiru Grgeteg. Dvadeset minuta hodanja puteljcima, vinogradima, vikend kuće naokolo. Medvjedi prikupljaju poslednje zalihe sala, a ja akumiram kretanje u onim mišićnim grudvicama što razgrađuju mliječnu kiselinu. Napravismo pauzu kao da smo radili u polju pa nam neko donio užinu. Pitomi, osunčani brežuljci, nespojivo sa jutarnjom hladnoćom i vjetrinom u Beogradu.
Manastir Grgeteg. Osnovao je ga je Vuk Grgurević, zvani Zmaj Ognjeni. Ikonostas oslikao Uroš Predić 1901. godine. Pjer Križanić oslikao ikone, a mermer stigao iz Istre. Petljali su tu austro-ugari. Impresivan manastir, jedan potok prolazi tuda. Ambijent uobičajen, ogromno dvorište, pitomi brežuljci, drveće, livade, vinogradi ...
Manastiri na Fruškoj Gori nastali su u tzv. predturskom periodu posle pada Srbije 1459. a prije osvajanje Srema od strane Turaka 1521. godine.
Svuda putokazi za Krušedol, gore, dole, desno ... 4 kilometra do manastira. Krenusmo stazom. Stižemo. Manastir Krušedol je zadužbina despota Đorđa Brankovića. Izgrađen je 1516. godine i nekoliko puta rušen i obnavljan. I pored obnova zadržan je stil stare srednjovjekovne sprske umjetnosti i arhitekture. Tu su grobovi mnogih znamenitih Srba. Brankovića, Čarnojevića, Obrenovića
Eto, to je to. U sedla i pravac kući.
http://www.psdzeleznicarns.org.yu/frmanastiri/fruskogorski_manastiri.htm
Friday, October 13, 2006
Balada o Jasenki
U jednom malom primorskom mjestu živjela je sretno djevojčica po imenu Jasenka. U stvari to i nije bilo mjesto nego neko predgrađe, ali onda to ne zvuči bajkovito tj. baladično. Jasenka je živjela sa sestrom, mamom i tatom.
U blizini je bio izvor rijeke Omble.
A ta Ombla je zapravo samo nastavak jedne druge rijeke ponornice Trebišnjice, na čijem je izvoru rođen Jasenkin otac.
Jasenka bi svako poslijepodne izlazila na balkon predavajući se maštarijama i satima sanjarila gledajući rijeku. Zamišljala izvorište na kojemu se rijeka rađala i more u kojem je umirala,
zamišljala mjesta, ljude i prirodu koju je rijeka vidjela na svom putu. Satima je slušala čudesne priče koje joj je rijeka šaputala.
Za ostale ljude rijeka je bila obična tekuća voda.
Jasenka bi povremeno pokušavala da im objasni kako su stvari koje ih okružuju, pravi kovčezi basnoslovnog blaga ko umije da ih pogleda očima sanjara. Ali oni su joj svi govorili: "Pokušaj da pogledaš mjesec očima maštara, vidjećeš da se nikad neće pretvoriti u zlatni talir, od ljepote i snova se ne živi, draga naša Jase".
Ali jednoga nedjeljnog popodneva, okupili su se prijatelji, bili su tu Banovići, Lena, Paki i Toni i ostali. Svima je bilo lijepo i uživali su, samo je Jasenka bila zabrinuta. Imala je domaći rad da pročita jednu priču i prepriča sadržaj. Bila je to ipak složena priča za djevojčicu njezing uzrasta. Roditelji i ostali nisu ni sanjali kakvu tjeskobu to može da napravi. U priči se govorilo o jednom ptiću koji živi u mračnoj pećini i nema snage da se dovuče do izlaza i izađe na sunce. Dobri Džin je tada pročitao priču zajedno sa Jasenkom i odjednom je sve bilo jasno. Jasenka je bila sretna. Nastavila je da se juri sa Banovićima po kući penjući se i na gornji sprat.
Pouka.
Nikad ne zajebavaj Jasenku ako joj nešto ne ide ili nešto ne zna, jer ćeš gadno stradati. U stvari najbolje da je i ne zapitkuješ u vezi toga.
U blizini je bio izvor rijeke Omble.
A ta Ombla je zapravo samo nastavak jedne druge rijeke ponornice Trebišnjice, na čijem je izvoru rođen Jasenkin otac.
Jasenka bi svako poslijepodne izlazila na balkon predavajući se maštarijama i satima sanjarila gledajući rijeku. Zamišljala izvorište na kojemu se rijeka rađala i more u kojem je umirala,
zamišljala mjesta, ljude i prirodu koju je rijeka vidjela na svom putu. Satima je slušala čudesne priče koje joj je rijeka šaputala.
Za ostale ljude rijeka je bila obična tekuća voda.
Jasenka bi povremeno pokušavala da im objasni kako su stvari koje ih okružuju, pravi kovčezi basnoslovnog blaga ko umije da ih pogleda očima sanjara. Ali oni su joj svi govorili: "Pokušaj da pogledaš mjesec očima maštara, vidjećeš da se nikad neće pretvoriti u zlatni talir, od ljepote i snova se ne živi, draga naša Jase".
Ali jednoga nedjeljnog popodneva, okupili su se prijatelji, bili su tu Banovići, Lena, Paki i Toni i ostali. Svima je bilo lijepo i uživali su, samo je Jasenka bila zabrinuta. Imala je domaći rad da pročita jednu priču i prepriča sadržaj. Bila je to ipak složena priča za djevojčicu njezing uzrasta. Roditelji i ostali nisu ni sanjali kakvu tjeskobu to može da napravi. U priči se govorilo o jednom ptiću koji živi u mračnoj pećini i nema snage da se dovuče do izlaza i izađe na sunce. Dobri Džin je tada pročitao priču zajedno sa Jasenkom i odjednom je sve bilo jasno. Jasenka je bila sretna. Nastavila je da se juri sa Banovićima po kući penjući se i na gornji sprat.
Pouka.
Nikad ne zajebavaj Jasenku ako joj nešto ne ide ili nešto ne zna, jer ćeš gadno stradati. U stvari najbolje da je i ne zapitkuješ u vezi toga.
Wednesday, October 11, 2006
Unreasonable man
The reasonable man adapts himself to the world;
the unreasonable man persists in
trying to adapt the world to himself.
Therefore all progress depends on the unreasonable man
G.B.Shaw
the unreasonable man persists in
trying to adapt the world to himself.
Therefore all progress depends on the unreasonable man
G.B.Shaw
Saturday, October 07, 2006
Toskana, svetlost i vazduh
Najbolja dela Miloša Crnjanskog satkana su od najtananijeg gradiva: zraka, sjaja i praznine, posebnog bestežinskog stanja kao bekstva od svega telesnog, bolnog i samrtnog
Pozivajući se na reči Sent-Beva o Rusou, Dučić je za Stankovića kazao da je uneo malo zelenila u našu prozu. Zatim je dodao da je prvi uneo i malo vazduha. Ali u prenosnom značenju. Međutim u pravom, doslovnom značenju, tek je Miloš Crnjanski uneo vazduh u našu književnost. Dovoljno je ako se samo, za trenutak, setimo srpskih ratnika iz "Seoba", koji odlaze na daleku vojnu u tuđem svetu. Kada su za sobom ostavili zavičaj i obreli se u tuđini, obuzima ih potajna zebnja i poražava promena vazduha: "kad im se promeni i zemlja pod nogama i vazduh, koji je postajao zračan, hladan, oni se snuždiše sasvim", jer je to bio "vazduh što je prodirao u grudi kao nož", a "nova zemlja, sva zelena i hladna, tamnih šuma, sa proplancima nad kojima je nebo treperilo kao duboko, providno jezero, bila je sa svih strana probijena vazduhom".
Tako je jednostavan, sam po sebi razumljiv, ali je i primordijalan taj od iskona sačuvani strah od tuđine. Podunavski puk srpskih ratnika u zavičaju ostavlja "sve što mu beše razumljivo i vidljivo", a zalazi u "svet nerazumljiv i nedokučiv". Pritajena studen veje iz tuđe zemlje. I veje zato što ju je pesnik stilizovao kao nepoznat, gotovo preokrenut svet, u koji naše znanje ne prodire. Kao kad se - prema istome mitskom, u dubokom pamćenju sačuvanom obrascu - iz videla pređe u tamu. Nema starijega straha. A vezuje se za tlo na koje noga nije svikla, i za prostor u kome se telo ne snalazi. Pri tome su opisi nepoznatih predela visoko stilizovani.
Opažajna utančanost
U pesnikovoj stilizaciji, lakoj kao ovlašni crtež i, čini nam se, skroz providnoj, prikazuju se najtananije izmene u telesnom, čulnom ponašanju. U prozi podjednako kao i u stihu, kod Crnjanskog se sva čula nalaze u pojačanom radu: vidi se, čuje se, opaža se ono što se ranije u našoj književnosti nije opažalo, ili bar nije u toj meri. Stilske promene kod njega nisu vodile naviše, prema pojmovnom i mislenom, nego naniže, prema opažajnoj utančanosti. Otuda prevagu odnose oko i uho, slikovno i ritmičko-melodijsko. Sav u prenošenju ikoničnih obaveštenja, Crnjanski nije pisac koji bi nas posebno mogao zanimati kao mislilac. Premda su neka njegova dela gusto protkana meditacijama, naročito kad su žanrovski mešovita, kao, na primer, "Kod Hiperborejaca".
Dovoljno je obratiti pažnju samo na dva, čini se, najznačajnija njegova lika: na Vuka Isakoviča i gospožu Dafinu. Vuk je čudno građen. I možda mu je najčudnije telo, koje je čas otromboljena maska, čas osetljivi medijum za najsitnija događanja u okolini. On kao da i nema pogled na svet, nego samo telesni doživljaj sveta. Kada, recimo, prelazi preko puteva i zalazi u šumu, oseća kako mu telo "zasipa" jednom "topli mlaz vazduha", drugi put "prijatna hladovina", a oko u isti mah zapaža na obroncima pejzaž "u svetlosti, koju je vetar raznosio kao pljusak". Dinamizovano opažanje, sa sinestezijskim preplitanjem čulnih utisaka, izvanredno je i potpuno novo i kod gospože Dafine, koja u nekoliko glava u romanu preosetljivim čulima kroz prozor prati šta se zbiva na reci i na nebesima, a pri tome nijednu reč nije izgovorila.
Lik koji menja prirodu
Nikada se ranije u srpskom romanu nije tako daleko išlo. Ali to Miloša Crnjanskog nije odvelo u književni impresionizam. Naprotiv, on mu je oponirao. I oponirao mu je kao jedan od predvodnika novoga književnog pokreta u dvadesetim godinama. Kao što je voleo da kaže, njegovo pesničko pokolenje išlo je dalje od onoga što je srpska moderna bila postigla na početku veka. Crnjanskog nećemo valjano razumeti ako ga budemo posmatrali izvan književnog razvoja. Ne samo zato što, kao i svaki drugi pisac, zavisi od njega. Nego pre svega zato što je u prelomnom času razvoja srpske književnosti otvarao sebi put - tako reći u samom činu polemičkog osporavanja tradicionalnih oblika u stihu i prozi - do novoga, sopstvenog stila, koji je najpre nazvao eterizmom, što nije bilo bez nemačkoga uticaja, zatim sumatraizmom, a na kraju i hiperborejstvom. A zapravo je sve to, u početnome obliku, bio ogranak srednjoevropskog avangardnog književnog pokreta - ekspresionizma.
Ali vratimo se na Isakovičevo opažanje. Lako ćemo primetiti da u njemu postoji zanimljiva inverzija. Dinamično a usmereno na prirodu, ono se - u prestilizovanoj slici - preobraća u energiju koja samu tu okolnu prirodu počinje da pokreće. Pred nama, dakle, više nije utisak koji priroda ostavlja na lik, što je osnovno načelo impresionizma, nego opažajna aktivnost lika koji menja izgled prirode. Zato svuda kod Crnjanskog - i u romanu, i u putopisu, i osobito u lirici - okolina dobija izgled nečega pomičnog, pokretnog. I to nije njegova najmanja zasluga. Poznato nam je kako je slikarstvo, u kubizmu i futurizmu, činilo svoj predmet pokretnim. Manje nam je poznato kako se to postizalo u književnosti. A donedavno smo najmanje znali kako je Crnjanskom tako nešto polazilo za rukom.
Pokretni toskanski pejzaž
Ostajući i dalje kod istog primera, navešćemo bar jednu rečenicu iz koje se razaznaje kako se u dinamici Isakovičevog pogleda pejzaž polako počinje da pomera upravo u deformacijama koje se imenuju kao privid ("činilo se", "pričinjavalo se"): "Kraj sve užasne težine okolnih planina, među jelama čije su grane, izdaleka, jednako se pričinjavale kao raširena krila, sa dubokim strminama pod sobom, činilo mu se sve to vrlo lako i gotovo da polebdi u vazduhu". Pri tome se Isakovič neprestano kreće ubrzano, u kolima, njegovo oko menja ugao i razdaljinu, a neobičan je i položaj tela koje nauznak leži. Surov i težak alpski pejzaž koji, sasvim neočekivano, postaje "lak" i gotov je da "polebdi u vazduhu" zapravo je čista stilska kreacija, toliko moćna da predmet opisivanja preobraća u njegovu suprotnost.
Najzad, nekoliko navedenih osobina, koje su i najopštije, postaće nam jasnije kad ih povežemo i sagledamo im svrhu. Naime, ono što je njima želeo da postigne Crnjanski, povremeno, dosta jasno saopštava u putopisnoj knjizi "LJubav u Toskani". Recimo na samom početku, kad iz Pariza polazi u Italiju: "Hteo sam da se strmoglavim u vazduh, gde ništa više ne boli". Bestežinsko, dakle, vazdušno stanje kao bekstvo od svega telesnog, bolnog i samrtnog. I od njegove Toskane na kraju nam zaista ne ostaje ništa drugo do svetlost i vazduh s kojima je dolazio u doticaj. Tako je nastajao novi putopis, pesnički, prozračan i kao čipka lak i pokretan. On je, kao što znamo, nailazio na otpor u kritici, koja je uzalud lovila fakta koja su bila pretopljena u čistu viziju.
I dovoljno je sada podsetiti da je upravo iz pokretnog toskanskog pejzaža, gde "ništa više nije nepomično i tvrdo pod nebom", čudesno sazdana poema "Stražilovo", sve od samih ponavljanja i variranja, kao u muzici. Ali se iza svake njene slike, svetle i lake, nazire tama i samrtna slutnja. I u "Seobama" je psihofizičko stanje glavnog junaka dugo pripremano. Upotrebljeni su svi postupci koje smo pomenuli, sve dok za njegova čula alpski pejzaž nije postao pokretan kao toskanski. Tada je "sjaj plavog neba" vezao i "ukočio oči" Vuku Isakoviču, uz "slutnju smrti koju je osetio sada prvi put". To kod Crnjanskog i jeste završni trenutak: objava drugog, onostranog sveta, zanosnog, ali praznog. Prelepog, ali i zastrašujućeg. I na kraju, setimo se jednog od vrhova njegovog pesništva, poslednje pesme iz dvadesetih godina - "Priviđenja". Ona je satkana od najtananijeg gradiva: zraka, sjaja i praznine. Sjaj koji se rasipa u prazninu pesniku osvetljava put i, u isti mah, bezdan. Svetli put u sopstvenu propast, iščeznuće:
Zaista, zrak sam samo? I to je sjaj u meni,
što se sad, nestajući, rasipa, u prazninu,
osvetlivši mi put, i bezdan, u isti mah?
Novica PETKOVIĆ
Pozivajući se na reči Sent-Beva o Rusou, Dučić je za Stankovića kazao da je uneo malo zelenila u našu prozu. Zatim je dodao da je prvi uneo i malo vazduha. Ali u prenosnom značenju. Međutim u pravom, doslovnom značenju, tek je Miloš Crnjanski uneo vazduh u našu književnost. Dovoljno je ako se samo, za trenutak, setimo srpskih ratnika iz "Seoba", koji odlaze na daleku vojnu u tuđem svetu. Kada su za sobom ostavili zavičaj i obreli se u tuđini, obuzima ih potajna zebnja i poražava promena vazduha: "kad im se promeni i zemlja pod nogama i vazduh, koji je postajao zračan, hladan, oni se snuždiše sasvim", jer je to bio "vazduh što je prodirao u grudi kao nož", a "nova zemlja, sva zelena i hladna, tamnih šuma, sa proplancima nad kojima je nebo treperilo kao duboko, providno jezero, bila je sa svih strana probijena vazduhom".
Tako je jednostavan, sam po sebi razumljiv, ali je i primordijalan taj od iskona sačuvani strah od tuđine. Podunavski puk srpskih ratnika u zavičaju ostavlja "sve što mu beše razumljivo i vidljivo", a zalazi u "svet nerazumljiv i nedokučiv". Pritajena studen veje iz tuđe zemlje. I veje zato što ju je pesnik stilizovao kao nepoznat, gotovo preokrenut svet, u koji naše znanje ne prodire. Kao kad se - prema istome mitskom, u dubokom pamćenju sačuvanom obrascu - iz videla pređe u tamu. Nema starijega straha. A vezuje se za tlo na koje noga nije svikla, i za prostor u kome se telo ne snalazi. Pri tome su opisi nepoznatih predela visoko stilizovani.
Opažajna utančanost
U pesnikovoj stilizaciji, lakoj kao ovlašni crtež i, čini nam se, skroz providnoj, prikazuju se najtananije izmene u telesnom, čulnom ponašanju. U prozi podjednako kao i u stihu, kod Crnjanskog se sva čula nalaze u pojačanom radu: vidi se, čuje se, opaža se ono što se ranije u našoj književnosti nije opažalo, ili bar nije u toj meri. Stilske promene kod njega nisu vodile naviše, prema pojmovnom i mislenom, nego naniže, prema opažajnoj utančanosti. Otuda prevagu odnose oko i uho, slikovno i ritmičko-melodijsko. Sav u prenošenju ikoničnih obaveštenja, Crnjanski nije pisac koji bi nas posebno mogao zanimati kao mislilac. Premda su neka njegova dela gusto protkana meditacijama, naročito kad su žanrovski mešovita, kao, na primer, "Kod Hiperborejaca".
Dovoljno je obratiti pažnju samo na dva, čini se, najznačajnija njegova lika: na Vuka Isakoviča i gospožu Dafinu. Vuk je čudno građen. I možda mu je najčudnije telo, koje je čas otromboljena maska, čas osetljivi medijum za najsitnija događanja u okolini. On kao da i nema pogled na svet, nego samo telesni doživljaj sveta. Kada, recimo, prelazi preko puteva i zalazi u šumu, oseća kako mu telo "zasipa" jednom "topli mlaz vazduha", drugi put "prijatna hladovina", a oko u isti mah zapaža na obroncima pejzaž "u svetlosti, koju je vetar raznosio kao pljusak". Dinamizovano opažanje, sa sinestezijskim preplitanjem čulnih utisaka, izvanredno je i potpuno novo i kod gospože Dafine, koja u nekoliko glava u romanu preosetljivim čulima kroz prozor prati šta se zbiva na reci i na nebesima, a pri tome nijednu reč nije izgovorila.
Lik koji menja prirodu
Nikada se ranije u srpskom romanu nije tako daleko išlo. Ali to Miloša Crnjanskog nije odvelo u književni impresionizam. Naprotiv, on mu je oponirao. I oponirao mu je kao jedan od predvodnika novoga književnog pokreta u dvadesetim godinama. Kao što je voleo da kaže, njegovo pesničko pokolenje išlo je dalje od onoga što je srpska moderna bila postigla na početku veka. Crnjanskog nećemo valjano razumeti ako ga budemo posmatrali izvan književnog razvoja. Ne samo zato što, kao i svaki drugi pisac, zavisi od njega. Nego pre svega zato što je u prelomnom času razvoja srpske književnosti otvarao sebi put - tako reći u samom činu polemičkog osporavanja tradicionalnih oblika u stihu i prozi - do novoga, sopstvenog stila, koji je najpre nazvao eterizmom, što nije bilo bez nemačkoga uticaja, zatim sumatraizmom, a na kraju i hiperborejstvom. A zapravo je sve to, u početnome obliku, bio ogranak srednjoevropskog avangardnog književnog pokreta - ekspresionizma.
Ali vratimo se na Isakovičevo opažanje. Lako ćemo primetiti da u njemu postoji zanimljiva inverzija. Dinamično a usmereno na prirodu, ono se - u prestilizovanoj slici - preobraća u energiju koja samu tu okolnu prirodu počinje da pokreće. Pred nama, dakle, više nije utisak koji priroda ostavlja na lik, što je osnovno načelo impresionizma, nego opažajna aktivnost lika koji menja izgled prirode. Zato svuda kod Crnjanskog - i u romanu, i u putopisu, i osobito u lirici - okolina dobija izgled nečega pomičnog, pokretnog. I to nije njegova najmanja zasluga. Poznato nam je kako je slikarstvo, u kubizmu i futurizmu, činilo svoj predmet pokretnim. Manje nam je poznato kako se to postizalo u književnosti. A donedavno smo najmanje znali kako je Crnjanskom tako nešto polazilo za rukom.
Pokretni toskanski pejzaž
Ostajući i dalje kod istog primera, navešćemo bar jednu rečenicu iz koje se razaznaje kako se u dinamici Isakovičevog pogleda pejzaž polako počinje da pomera upravo u deformacijama koje se imenuju kao privid ("činilo se", "pričinjavalo se"): "Kraj sve užasne težine okolnih planina, među jelama čije su grane, izdaleka, jednako se pričinjavale kao raširena krila, sa dubokim strminama pod sobom, činilo mu se sve to vrlo lako i gotovo da polebdi u vazduhu". Pri tome se Isakovič neprestano kreće ubrzano, u kolima, njegovo oko menja ugao i razdaljinu, a neobičan je i položaj tela koje nauznak leži. Surov i težak alpski pejzaž koji, sasvim neočekivano, postaje "lak" i gotov je da "polebdi u vazduhu" zapravo je čista stilska kreacija, toliko moćna da predmet opisivanja preobraća u njegovu suprotnost.
Najzad, nekoliko navedenih osobina, koje su i najopštije, postaće nam jasnije kad ih povežemo i sagledamo im svrhu. Naime, ono što je njima želeo da postigne Crnjanski, povremeno, dosta jasno saopštava u putopisnoj knjizi "LJubav u Toskani". Recimo na samom početku, kad iz Pariza polazi u Italiju: "Hteo sam da se strmoglavim u vazduh, gde ništa više ne boli". Bestežinsko, dakle, vazdušno stanje kao bekstvo od svega telesnog, bolnog i samrtnog. I od njegove Toskane na kraju nam zaista ne ostaje ništa drugo do svetlost i vazduh s kojima je dolazio u doticaj. Tako je nastajao novi putopis, pesnički, prozračan i kao čipka lak i pokretan. On je, kao što znamo, nailazio na otpor u kritici, koja je uzalud lovila fakta koja su bila pretopljena u čistu viziju.
I dovoljno je sada podsetiti da je upravo iz pokretnog toskanskog pejzaža, gde "ništa više nije nepomično i tvrdo pod nebom", čudesno sazdana poema "Stražilovo", sve od samih ponavljanja i variranja, kao u muzici. Ali se iza svake njene slike, svetle i lake, nazire tama i samrtna slutnja. I u "Seobama" je psihofizičko stanje glavnog junaka dugo pripremano. Upotrebljeni su svi postupci koje smo pomenuli, sve dok za njegova čula alpski pejzaž nije postao pokretan kao toskanski. Tada je "sjaj plavog neba" vezao i "ukočio oči" Vuku Isakoviču, uz "slutnju smrti koju je osetio sada prvi put". To kod Crnjanskog i jeste završni trenutak: objava drugog, onostranog sveta, zanosnog, ali praznog. Prelepog, ali i zastrašujućeg. I na kraju, setimo se jednog od vrhova njegovog pesništva, poslednje pesme iz dvadesetih godina - "Priviđenja". Ona je satkana od najtananijeg gradiva: zraka, sjaja i praznine. Sjaj koji se rasipa u prazninu pesniku osvetljava put i, u isti mah, bezdan. Svetli put u sopstvenu propast, iščeznuće:
Zaista, zrak sam samo? I to je sjaj u meni,
što se sad, nestajući, rasipa, u prazninu,
osvetlivši mi put, i bezdan, u isti mah?
Novica PETKOVIĆ
Friday, October 06, 2006
Stražilovo
Lutam još, vitak, sa srebrnim lukom,
rascvetane trešnje, iz zaseda mamim,
ali, iza gora, zavičaj već slutim,
gde ću smeh, pod jablanovima samim,
da sahranim.
I ovde, proletnje veče
za mene je hladno,
kao da, dolinom, tajno, Dunav teče.
A, gde oblaci silaze Arnu na dno
i trepte, uvis, zelenila tvrda,
vidim most što vodi, nad vidikom,
u tešku tamu Fruškog brda.
I, mesto da se klanjam Mesecu, toskanskom,
što u reci, rascvetan kao krin, blista,
znam da cć, ovog proleća, zakašljati ružno
i vidim vitak stas, preda mnom, što se roni,
verno i tužno,
senkom i korakom, kroz vodu što zvoni,
u nebesa čista.
I, tako, već slutim
da ću, skoro, dušu sasvim da pomutim.
I, tako, već živim,
zbunjen, nad rekama ovim, golubijski sivim.
Poveo sam davno tu pognutu senku,
a da sam to hteo, u onoj gori,
poznao grozdje noć, i terevenku,
i potok, što sad, mesto nas, žubori.
I, tako bez tuge,
oči su mi mutne od neke bolje, duge.
I, tako, bez bludi,
na usnama mi gorka trulost rudi.
Lutam još, vitak, sa srebrnim lukom,
rascvetane trešnje, iz zaseda mamim,
ali, iza gora, zavičaj vec slutim,
gde ću smeh, pod jablanovima samim,
da sahranim.
Već davno primetih da se, sve, razliva,
što na brda zidam, iz voda i oblaka,
i kroz neku žalost, tek mladošću došlom,
da me ljubav slabi, do slabosti zraka,
providna i laka.
Znam da mi u kosu,
po zori rumenotamnoj,
tuđa, umorna, ruka, bledi sumrak prosu.
A da veselosti mojoj, čiloj i pomamnoj,
dve zaspale, bolne, dojke ne daju
da se glasnim krikom baci po trešnjama,
što mi ostadoše u zavičaju.
I, mesto da vodim, pogledom zelenim,
kao pre, reku što se sliva,
da skačem, ko Mesec, po gorama pustim,
i zažarene sume da potpirim,
sad, plavim i gustim,
snegom i ledom, smešeci se, mirnim
sve što se zbiva.
I, tako, bez veza,
steže me, ipak, rodna, bolna, jeza.
I, tako, bez doma,
ipak će mi sudba postati pitoma.
Ne, nisam, pre rođenja, znao ni jednu tugu,
tuđom je rukom, sve to, po meni razasuto.
Znam, polako idem u jednu patnju, dugu,
i, znam, pognuću glavu, kad lišće bude žuto.
I, tako, bez bola,
vratiću se, bolan, voćkama naših polja.
I, tako, bez mira,
patiće gorko, mnogo šta, od mog dodira.
Već davno primetih da se, sve, razliva,
što na brda zidam, iz voda i oblaka,
i, kroz neku žalost, tek mladošću došlom,
da me ljubav slabi, do slabosti zraka,
providna i jaka.
Lutam, još vitak, po mostovima tuđim,
na mirisne reke priležem, pa ćutim,
ali, pod vodama, zavičaj već vidim,
otkud podjoh, posut lišćem žutim
i rasutim.
I ovde, rumen krina,
sa devojačkog rebra,
ja, zorom, umorno brišem, bez milina.
A kad utopim čun Mesečev, od srebra,
u novo more jutra i trave,
sednem na oblak, pa gledam svetlost,
šte se po nebu, uz moje strasti, jave.
A mesto svog života, davno živim,
bure i senke groznih vinograda.
Nastavljam sudbu, već i kod nas prošlu,
bolesnu neku mladost, bez prestanka;
tek rođenjem došlu,
sa rasutim lišćem, što, sa grobom Branka,
na moj život pada.
I, tako, bez groba,
veselost je neka, u meni, rugoba.
I, tako bez tela,
duša mi je nevidljiva, i nevesela.
Jednog proleća, i ja sam gorko znao
da, kroz svirale devojačkog rebra, zdravlje
dajem.
I grudi svoje, u grozđu, krikom, raskidao,
nag, na dnu neba, opivši se zavičajem.
I, tako, bez lica,
na liku mi je senka jarca, trešnje, tica.
I, tako bez stanka,
teturam se vidikom, bez prestanka.
Lutam, još, vitak, po mostovima tuđim,
na mirisne reke priležem, pa ćutim,
ali, pod vodama, zavičaj vec vidim,
otkud pođoh, posut lišćem žutim
i rasutim.
Drhtim, još vitak, od reka i nebesa.
Miluje vazduh, poslednjom snagom i nadom,
ali, svisnucu, to i ovde slutim,
za gomilom onom, jednom, davno, mladom,
pod sremskim vinogradom.
Za jedan blagi stas,
što, prvi put, zaljulja
višnje i trešnje, poljupcem, kod nas
i poskoči, vidikom, sa ritova mulja.
Za društvo mu, sšo po vinskom mehu
svelo lišće rasu, sa osmehom mutnim,
preskačući, prvi put, potoke, u smehu.
A, mesto svog života, znam da, po vidiku,
taj smeh rasut, nad svakim telom, golim,
i, nad zemljom ovom, kroz koju Arno rudi,
pun zvezda i zraka, moj se šapat sliva,
u izmozdene grudi,
jer se, u proleću, sve to opet zbiva,
svuda, gde ja volim.
I, tako, bez reči,
duh će moj sve tuđe smrti da zaleči.
I, tako, bez traga,
rasuće mi ruka živa tela mojih draga.
Jer ljubav ce moja pomešati, tajno,
po svetu, sve potoke, i zore,
i, spustiti na život, vedro i beskrajno,
i kod nas, nebo, i senku Fruške gore.
I, tako, bez zvuka,
smeh ce moj padati, sa nebeskog luka.
I, tako, bez vrenja,
za mnom ce život u trešnje da se menja.
Drhtim, još vitak, od reka, i nebesa.
Milujem vazduh, poslednjom snagom i nadom,
ali, svisnuću, to i ovde slutim,
za gomilom onom, jednom, davnom, mladom,
pod sremskim vinogradom.
Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim,
prekrstim ruke, nad oblacima belim,
ali, polako, sad već jasno slutim
da umirem i ja, da duhom potamnelim,
teškim, neveselim.
I ovde, reku jednu
vidim, pod svojim telom,
da hladi laku, srebrnu, zemlju, nepreglednu.
A, kad mi prospe trešnje po duhu obolelom,
i, kraj Meseca, i ovde, zvezda zablista,
vidim da je, u ranom umiranju,
moj, i tuđa, mladost, gorka i jedna ista.
I, mesto moje sudbe, sa užasom novim,
susrećem davni život, bolan i prozračan.
A, kroz ovu zemlju, svilenu i prozirnu
čim, uplašeno, spustim devojačko telo,
kroz maslinu mirnu,
vidim, daleko, opet, lišće svelo
i zavičaj oblačan.
I, tako, bez kretnje,
tuđinu, poljupcem, dižem, u vetrove proletnje.
I, tako, bez znaka,
dozivam golu dragu, iz mekog, toskanskog, mraka.
A prah, sve je prah, kad dignem uvis ruku
i prevučem, nad providnim brdima, i rekom.
I, neizmerno slabe, sve te trešnje, što se vuku
sa mnom, po svetu, sa zemaljskim lelekom.
I, tako, bez tame,
duh moj sa mračnim voćkama pokriva me.
I, tako, bez imena,
istom žalošću milujem brda neviđena.
Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim,
prekrstim ruke, nad oblacima belim,
ali, polako, sad već jasno slutim
da umirem, i ja, sa duhom potamnelim,
teškim, neveselim.
Lutam, još, vitak, sa šapatom starasnim
i otresam članke, smehom prelivene,
ali, polako, tragom svojim, slutim;
tišina ce stici, kad sve ovo svene,
i mene, i mene.
I ovde, bez boje tajne,
ni jedne voćke nema,
nebesne one boje, gorke i beskrajne.
A kad razgrnem doline, rukama obema,
i, otkrijem dna bezdana, srebrna i bela,
na dnu je, opet, žalost, nejasna i laka,
vazduhom kupanih voćaka i tela.
I, mesto srebrnih pruga, zabrežja i reka,
susrećem, kao u snu, umorne misli, svoje.
A, nad trešnjama i mladim višnjama,
tamnu i dugu maglu, što se svuda širi,
u život pred nama,
gde se strast, polako, u umiranju smiri,
i čula upokoje.
I tako, bez reda,
mladost uvijam mirom, snegova i leda.
I tako, bez puta,
moje milovanje, po umiranju luta.
A mir, svud je mir, kad raspem što je bilo
i priklonim glavu na ono sto me čeka;
na ceo jedan kraj sa kog se vino slilo
i smeh, i divna bestidnost, daleka.
I, tako, bez mora,
prelicu život nšs, zorama Fruških gora,
I, tako, bez pića,
igraću, do smrti, skokom, sretnih, pijanih, bića.
Lutam, još, vitak, sa šapatom strasnim
i otresam članke, smehom prelivene,
ali, polako, tragom svojim, slutim,
tišina ce stići, kad sve ovo svene,
i mene, i mene.
Miloš Crnjanski Fiezole, 1921.
rascvetane trešnje, iz zaseda mamim,
ali, iza gora, zavičaj već slutim,
gde ću smeh, pod jablanovima samim,
da sahranim.
I ovde, proletnje veče
za mene je hladno,
kao da, dolinom, tajno, Dunav teče.
A, gde oblaci silaze Arnu na dno
i trepte, uvis, zelenila tvrda,
vidim most što vodi, nad vidikom,
u tešku tamu Fruškog brda.
I, mesto da se klanjam Mesecu, toskanskom,
što u reci, rascvetan kao krin, blista,
znam da cć, ovog proleća, zakašljati ružno
i vidim vitak stas, preda mnom, što se roni,
verno i tužno,
senkom i korakom, kroz vodu što zvoni,
u nebesa čista.
I, tako, već slutim
da ću, skoro, dušu sasvim da pomutim.
I, tako, već živim,
zbunjen, nad rekama ovim, golubijski sivim.
Poveo sam davno tu pognutu senku,
a da sam to hteo, u onoj gori,
poznao grozdje noć, i terevenku,
i potok, što sad, mesto nas, žubori.
I, tako bez tuge,
oči su mi mutne od neke bolje, duge.
I, tako, bez bludi,
na usnama mi gorka trulost rudi.
Lutam još, vitak, sa srebrnim lukom,
rascvetane trešnje, iz zaseda mamim,
ali, iza gora, zavičaj vec slutim,
gde ću smeh, pod jablanovima samim,
da sahranim.
Već davno primetih da se, sve, razliva,
što na brda zidam, iz voda i oblaka,
i kroz neku žalost, tek mladošću došlom,
da me ljubav slabi, do slabosti zraka,
providna i laka.
Znam da mi u kosu,
po zori rumenotamnoj,
tuđa, umorna, ruka, bledi sumrak prosu.
A da veselosti mojoj, čiloj i pomamnoj,
dve zaspale, bolne, dojke ne daju
da se glasnim krikom baci po trešnjama,
što mi ostadoše u zavičaju.
I, mesto da vodim, pogledom zelenim,
kao pre, reku što se sliva,
da skačem, ko Mesec, po gorama pustim,
i zažarene sume da potpirim,
sad, plavim i gustim,
snegom i ledom, smešeci se, mirnim
sve što se zbiva.
I, tako, bez veza,
steže me, ipak, rodna, bolna, jeza.
I, tako, bez doma,
ipak će mi sudba postati pitoma.
Ne, nisam, pre rođenja, znao ni jednu tugu,
tuđom je rukom, sve to, po meni razasuto.
Znam, polako idem u jednu patnju, dugu,
i, znam, pognuću glavu, kad lišće bude žuto.
I, tako, bez bola,
vratiću se, bolan, voćkama naših polja.
I, tako, bez mira,
patiće gorko, mnogo šta, od mog dodira.
Već davno primetih da se, sve, razliva,
što na brda zidam, iz voda i oblaka,
i, kroz neku žalost, tek mladošću došlom,
da me ljubav slabi, do slabosti zraka,
providna i jaka.
Lutam, još vitak, po mostovima tuđim,
na mirisne reke priležem, pa ćutim,
ali, pod vodama, zavičaj već vidim,
otkud podjoh, posut lišćem žutim
i rasutim.
I ovde, rumen krina,
sa devojačkog rebra,
ja, zorom, umorno brišem, bez milina.
A kad utopim čun Mesečev, od srebra,
u novo more jutra i trave,
sednem na oblak, pa gledam svetlost,
šte se po nebu, uz moje strasti, jave.
A mesto svog života, davno živim,
bure i senke groznih vinograda.
Nastavljam sudbu, već i kod nas prošlu,
bolesnu neku mladost, bez prestanka;
tek rođenjem došlu,
sa rasutim lišćem, što, sa grobom Branka,
na moj život pada.
I, tako, bez groba,
veselost je neka, u meni, rugoba.
I, tako bez tela,
duša mi je nevidljiva, i nevesela.
Jednog proleća, i ja sam gorko znao
da, kroz svirale devojačkog rebra, zdravlje
dajem.
I grudi svoje, u grozđu, krikom, raskidao,
nag, na dnu neba, opivši se zavičajem.
I, tako, bez lica,
na liku mi je senka jarca, trešnje, tica.
I, tako bez stanka,
teturam se vidikom, bez prestanka.
Lutam, još, vitak, po mostovima tuđim,
na mirisne reke priležem, pa ćutim,
ali, pod vodama, zavičaj vec vidim,
otkud pođoh, posut lišćem žutim
i rasutim.
Drhtim, još vitak, od reka i nebesa.
Miluje vazduh, poslednjom snagom i nadom,
ali, svisnucu, to i ovde slutim,
za gomilom onom, jednom, davno, mladom,
pod sremskim vinogradom.
Za jedan blagi stas,
što, prvi put, zaljulja
višnje i trešnje, poljupcem, kod nas
i poskoči, vidikom, sa ritova mulja.
Za društvo mu, sšo po vinskom mehu
svelo lišće rasu, sa osmehom mutnim,
preskačući, prvi put, potoke, u smehu.
A, mesto svog života, znam da, po vidiku,
taj smeh rasut, nad svakim telom, golim,
i, nad zemljom ovom, kroz koju Arno rudi,
pun zvezda i zraka, moj se šapat sliva,
u izmozdene grudi,
jer se, u proleću, sve to opet zbiva,
svuda, gde ja volim.
I, tako, bez reči,
duh će moj sve tuđe smrti da zaleči.
I, tako, bez traga,
rasuće mi ruka živa tela mojih draga.
Jer ljubav ce moja pomešati, tajno,
po svetu, sve potoke, i zore,
i, spustiti na život, vedro i beskrajno,
i kod nas, nebo, i senku Fruške gore.
I, tako, bez zvuka,
smeh ce moj padati, sa nebeskog luka.
I, tako, bez vrenja,
za mnom ce život u trešnje da se menja.
Drhtim, još vitak, od reka, i nebesa.
Milujem vazduh, poslednjom snagom i nadom,
ali, svisnuću, to i ovde slutim,
za gomilom onom, jednom, davnom, mladom,
pod sremskim vinogradom.
Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim,
prekrstim ruke, nad oblacima belim,
ali, polako, sad već jasno slutim
da umirem i ja, da duhom potamnelim,
teškim, neveselim.
I ovde, reku jednu
vidim, pod svojim telom,
da hladi laku, srebrnu, zemlju, nepreglednu.
A, kad mi prospe trešnje po duhu obolelom,
i, kraj Meseca, i ovde, zvezda zablista,
vidim da je, u ranom umiranju,
moj, i tuđa, mladost, gorka i jedna ista.
I, mesto moje sudbe, sa užasom novim,
susrećem davni život, bolan i prozračan.
A, kroz ovu zemlju, svilenu i prozirnu
čim, uplašeno, spustim devojačko telo,
kroz maslinu mirnu,
vidim, daleko, opet, lišće svelo
i zavičaj oblačan.
I, tako, bez kretnje,
tuđinu, poljupcem, dižem, u vetrove proletnje.
I, tako, bez znaka,
dozivam golu dragu, iz mekog, toskanskog, mraka.
A prah, sve je prah, kad dignem uvis ruku
i prevučem, nad providnim brdima, i rekom.
I, neizmerno slabe, sve te trešnje, što se vuku
sa mnom, po svetu, sa zemaljskim lelekom.
I, tako, bez tame,
duh moj sa mračnim voćkama pokriva me.
I, tako, bez imena,
istom žalošću milujem brda neviđena.
Lutam, još, vitak, sa osmehom mutnim,
prekrstim ruke, nad oblacima belim,
ali, polako, sad već jasno slutim
da umirem, i ja, sa duhom potamnelim,
teškim, neveselim.
Lutam, još, vitak, sa šapatom starasnim
i otresam članke, smehom prelivene,
ali, polako, tragom svojim, slutim;
tišina ce stici, kad sve ovo svene,
i mene, i mene.
I ovde, bez boje tajne,
ni jedne voćke nema,
nebesne one boje, gorke i beskrajne.
A kad razgrnem doline, rukama obema,
i, otkrijem dna bezdana, srebrna i bela,
na dnu je, opet, žalost, nejasna i laka,
vazduhom kupanih voćaka i tela.
I, mesto srebrnih pruga, zabrežja i reka,
susrećem, kao u snu, umorne misli, svoje.
A, nad trešnjama i mladim višnjama,
tamnu i dugu maglu, što se svuda širi,
u život pred nama,
gde se strast, polako, u umiranju smiri,
i čula upokoje.
I tako, bez reda,
mladost uvijam mirom, snegova i leda.
I tako, bez puta,
moje milovanje, po umiranju luta.
A mir, svud je mir, kad raspem što je bilo
i priklonim glavu na ono sto me čeka;
na ceo jedan kraj sa kog se vino slilo
i smeh, i divna bestidnost, daleka.
I, tako, bez mora,
prelicu život nšs, zorama Fruških gora,
I, tako, bez pića,
igraću, do smrti, skokom, sretnih, pijanih, bića.
Lutam, još, vitak, sa šapatom strasnim
i otresam članke, smehom prelivene,
ali, polako, tragom svojim, slutim,
tišina ce stići, kad sve ovo svene,
i mene, i mene.
Miloš Crnjanski Fiezole, 1921.
Tuesday, October 03, 2006
Smederevska Tvrđava
Tamo-amo Smederevskim putem, a gdje drugo nego do Smedereva. Sjetih se neke slike (baš ove) Smederevske Tvrđave još iz osnovne škole . Neko mudro primjeti da bi i Smederevska Tvrđava trebala biti tu negdje.
Lijepi brežuljci sa vinogradima, Dunav stalno u vidokrugu. Ogroman je i zaista lijep i plav. Čim bacim jači pogled, auto se malo zanese.
http://www.sdcafe.co.yu/smederevo/tvrdjava2.htm
Naletismo na neko natjecanje čeza, jednoprega, po velikoj livadi unutar Tvrđave. Max je jurio konje misleći valjda da su neki ogromni psi. Kočijaš ga je bičem ošinuo, ali to je za njega sitnica nakon što ga je čoban gađao kamenjem ispred Resavske Pećine..
U Grockoj, marina i restoran splavovi. Neki baja upeca poveću štuku, ili je to bilo nešto drugo, ali ja pitah da li je to štuka, a pecaroš potvrdi. Nikad u pitanju ne unosi informacije kojima se utječe na onoga ko treba da odgovori. Kao potvrdu navodim odgovor drugog baje, koji na pitanje da li je to preko puta marine neka ada, odgovori da nije neka, nego Ada.
U povratku etno-kuća restoran Brvnara, vrhunski, ali nisam još dotle dogurao da mi jagnjetinu ispod sača podgrijavaju posudama sa žarom.
Opet sam nosao kesu sa grožđem. Šta ćeš, gladne oči, a nisu neke vrućine.
Lijepi brežuljci sa vinogradima, Dunav stalno u vidokrugu. Ogroman je i zaista lijep i plav. Čim bacim jači pogled, auto se malo zanese.
http://www.sdcafe.co.yu/smederevo/tvrdjava2.htm
Naletismo na neko natjecanje čeza, jednoprega, po velikoj livadi unutar Tvrđave. Max je jurio konje misleći valjda da su neki ogromni psi. Kočijaš ga je bičem ošinuo, ali to je za njega sitnica nakon što ga je čoban gađao kamenjem ispred Resavske Pećine..
U Grockoj, marina i restoran splavovi. Neki baja upeca poveću štuku, ili je to bilo nešto drugo, ali ja pitah da li je to štuka, a pecaroš potvrdi. Nikad u pitanju ne unosi informacije kojima se utječe na onoga ko treba da odgovori. Kao potvrdu navodim odgovor drugog baje, koji na pitanje da li je to preko puta marine neka ada, odgovori da nije neka, nego Ada.
U povratku etno-kuća restoran Brvnara, vrhunski, ali nisam još dotle dogurao da mi jagnjetinu ispod sača podgrijavaju posudama sa žarom.
Opet sam nosao kesu sa grožđem. Šta ćeš, gladne oči, a nisu neke vrućine.
Monday, October 02, 2006
Resava
Napravismo krug.
Ćuprija - Senje - Ravanica - Resavica - Resavska Pećina - Lisine - Buk - Vrelo - Despotovac - Manasija - Svilajnac.
http://www.resavska-pecina.co.yu
Etno kuća, restoran, u nekoj stijeni. Par stolova sa stolnjacima rasporedjeno po dvorištu, uglavnom ispod drveća šljive. Kao da si kod nekog prijatelja u gostima, a ne u restoranu.
Sunce se lagano probija kroz grane, toplo je iako je Oktobar, na televiziji bi to definisali kao neočekivano toplo vreme za ovo doba godine.
Potok teče pored stola, samo se nagneš i piješ. Malo niže ulijeva se u uzgajalište pastrmki.
Mala vodenica tiho klopara, u prozorima saksije sa čerušpanom. Neko ih naučio na šta se pale gosti željni prirode. Puteljak koji prolazi tuda ide do Vrela, a drugi puteljak do Buk vodopada.
Čim pofali brašna za lepinje domaćica etno kuće samelje malo, i eto vrućih lepinja, neki bi to i somunima nazvali.
Konobar, jedan simpatičan dječak u etno odjeći.
Dvije porcije pastrmki, salate, lepinje, pola litra vina, sve skupa nekih 12 eur. Pa sve je tu domaće.
Nema veze što je Max jurio ovce, kučke, plovke, iznenadio psa čuvara u kućici. Na kraju sam ga vadio iz potoka i istrčavao da se ne prehladi.
Ravanica
Manasija
Ćuprija - Senje - Ravanica - Resavica - Resavska Pećina - Lisine - Buk - Vrelo - Despotovac - Manasija - Svilajnac.
http://www.resavska-pecina.co.yu
Etno kuća, restoran, u nekoj stijeni. Par stolova sa stolnjacima rasporedjeno po dvorištu, uglavnom ispod drveća šljive. Kao da si kod nekog prijatelja u gostima, a ne u restoranu.
Sunce se lagano probija kroz grane, toplo je iako je Oktobar, na televiziji bi to definisali kao neočekivano toplo vreme za ovo doba godine.
Potok teče pored stola, samo se nagneš i piješ. Malo niže ulijeva se u uzgajalište pastrmki.
Mala vodenica tiho klopara, u prozorima saksije sa čerušpanom. Neko ih naučio na šta se pale gosti željni prirode. Puteljak koji prolazi tuda ide do Vrela, a drugi puteljak do Buk vodopada.
Čim pofali brašna za lepinje domaćica etno kuće samelje malo, i eto vrućih lepinja, neki bi to i somunima nazvali.
Konobar, jedan simpatičan dječak u etno odjeći.
Dvije porcije pastrmki, salate, lepinje, pola litra vina, sve skupa nekih 12 eur. Pa sve je tu domaće.
Nema veze što je Max jurio ovce, kučke, plovke, iznenadio psa čuvara u kućici. Na kraju sam ga vadio iz potoka i istrčavao da se ne prehladi.
Ravanica
Manasija
Wednesday, September 27, 2006
Citati iz "Tvrđave"
Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.
Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost.
Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.
Najmanje se govori kad te se najviše tiče.
Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav.
Ako bismo otpatili svačiju nesreću, šta bi bilo od nas?
Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?
Ne vrijedi se, vala, ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prođe čovjeku život u strahu, pa kao da nije ni živio. Šta će mu onda i život?
Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti? Kad ću živjeti, Mula Ibrahime?
Meša Selimović
Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost.
Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.
Najmanje se govori kad te se najviše tiče.
Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav.
Ako bismo otpatili svačiju nesreću, šta bi bilo od nas?
Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?
Ne vrijedi se, vala, ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prođe čovjeku život u strahu, pa kao da nije ni živio. Šta će mu onda i život?
Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti? Kad ću živjeti, Mula Ibrahime?
Meša Selimović
Friday, September 22, 2006
Thursday, September 21, 2006
Poljske firme traže starije radnike
Velika međunarodna preduzeća u Poljskoj sve češće, zbog masovnog odlaska Poljaka u gastarbajtere na Zapad, planski na nova radna mesta primaju starije ljude koji donedavno nisu imali šansu.
I u Poljskoj, kao i u susednoj Češkoj, krupni strani investitori sve teže nalaze kvalifikovane radnike.
Iako stopa nezaposlenosti prelazi 15 odsto i najviša je u Evropskoj uniji, nema dovoljno ruku željnih da rade u regionima u koje su masovno stigle strane investicije, kao što je slučaj sa zonom oko Lođa ili u Vroclavu.
Pogođeni regioni dovijaju se na različite načine, Vroclav u velikim britanskim i irskim gradovima pokušava da namami poljske gastarbajtere da se vrate u domovinu, dok su u Lođu glavni adut radnici preko 45 godina starosti.
"Izuzetno su motivisani da rade, obično imaju sređenu porodičnu situaciju i ne bojimo se da će iznebuha otputovati u Englesku", rekla je dnevniku "Gazeta Viborča" kadrovska direktorka fabrike bele tehnike "Indesit" u Lođu Izabela Pilžis.
Prema podacima gradskih vlasti, zahvaljujući tom receptu za rešavanje problema na tržištu rada u Lođu je pre dve godine bez posla bilo 27.600 ljudi starijih od 45 godina, dok ih je letos bilo svega 21.400.
Izabela Pilžis rekla je da je "Indesit" izuzetno zadovoljan starijim radnicima i vidi kod njih veliku volju da se dalje obrazuju, tako da mogu i da napreduju na rukovodeća mesta.
Iz Poljske je, prema nezvaničnim procenama od ulaska u Evropsku uniju, u gastarbajtere, najčešće u Veliku Britaniju i Irsku, otišlo oko dva miliona Poljaka.
I u Poljskoj, kao i u susednoj Češkoj, krupni strani investitori sve teže nalaze kvalifikovane radnike.
Iako stopa nezaposlenosti prelazi 15 odsto i najviša je u Evropskoj uniji, nema dovoljno ruku željnih da rade u regionima u koje su masovno stigle strane investicije, kao što je slučaj sa zonom oko Lođa ili u Vroclavu.
Pogođeni regioni dovijaju se na različite načine, Vroclav u velikim britanskim i irskim gradovima pokušava da namami poljske gastarbajtere da se vrate u domovinu, dok su u Lođu glavni adut radnici preko 45 godina starosti.
"Izuzetno su motivisani da rade, obično imaju sređenu porodičnu situaciju i ne bojimo se da će iznebuha otputovati u Englesku", rekla je dnevniku "Gazeta Viborča" kadrovska direktorka fabrike bele tehnike "Indesit" u Lođu Izabela Pilžis.
Prema podacima gradskih vlasti, zahvaljujući tom receptu za rešavanje problema na tržištu rada u Lođu je pre dve godine bez posla bilo 27.600 ljudi starijih od 45 godina, dok ih je letos bilo svega 21.400.
Izabela Pilžis rekla je da je "Indesit" izuzetno zadovoljan starijim radnicima i vidi kod njih veliku volju da se dalje obrazuju, tako da mogu i da napreduju na rukovodeća mesta.
Iz Poljske je, prema nezvaničnim procenama od ulaska u Evropsku uniju, u gastarbajtere, najčešće u Veliku Britaniju i Irsku, otišlo oko dva miliona Poljaka.
Često me nešto zove
Često me nešto zove
Tamo gde sam već bila,
U one budne snove
prepune šarenih krila,
Gde kesten do neba seže -
Nema brojki, ni slova -
Tek kupinove veže,
Čičak, korov i zova.
I ponegde kraj puta,
Uz ivicu kanala,
Maslačka glavica žuta
Kao odnekud pala.
Omamljujuća žega
I dremež posle ručka.
Gluva pustoš. Od svega -
Zuk pčele iznad tučka.
I ustreptalost roja
U buket sto procveta -
Krila raskošnih boja,
Radost prasnjavog leta.
Krilo se sa krilom stapa,
A taban sa prašinom...
U sat se sat utapa,
Druguje samoća s tišinom.
Po tom bespuću lutam,
Neki trag tražim jasni,
Šta to treba da sputam,
Šta to u meni kasni.
Olga Simeunović, Victoria BC, Canada
Tuesday, September 19, 2006
Naletih uživo na izvanrednu definiciju ljubavi
Izgleda da je ljubav kad uhvatiš nekoga sa manje problema od tebe ...
Plus stan i posao.
Plus stan i posao.
Friday, September 15, 2006
On The Road Again
On The Road Again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
On the road again
Goin' places that I've never been
Seein' things that I may never see again,
And I can't wait to get on the road again.
On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
And I can't wait to get on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
On the road again
Goin' places that I've never been
Seein' things that I may never see again,
And I can't wait to get on the road again.
On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
And I can't wait to get on the road again
Wednesday, September 13, 2006
Šta smo naučili iz američkih filmova
Kašalj je znak smrtonosne bolesti.
Detektiv može riješiti slučaj samo ako je suspendovan sa dužnosti.
Muškarac neće pokazati znakove boli dok prima najokrutnije udarce, ali će se tresti dok žena pokušava da očisti njegove rane.
Jedna šibica dovoljna je da osvijetli sobu bilo koje veličine.
Svaka brava može se u sekundi otvoriti kreditnom karticom ili spajalicom - osim ako to nisu vrata koja vode u zgradu u plamenu s djetetom zarobljenim unutra.
Nije neophodno reći "dobar dan" ili "do vidjenja" kada započinjete ili zavrsavate telefonski razgovor.
Eiffelov toranj može se vidjeti s bilo kojeg prozora u Parizu.
Jedan čovjek koji puca u dvadeset ljudi ima vise šanse da ih ubije, nego dvadeset ljudi koji pucaju u jednog čovjeka.
Kuhinje nemaju prekidače za svjetlo. Kad u nju ulazite noću, trebate samo otvoriti vrata frižidera i koristiti njegovo svjetlo kao zamjenu.
Nije važno ako ste višestruko nadbrojani u borbi koja uključuje borilačke vještine - vaši neprijatelji čekat ce strpljivo da vas napadnu jedan po jedan, plešući naokolo u prijetećoj maniri, sve dok ne oborite njihove prethodnike.
Majke svakog jutra pripremaju jaja, slaninu i kolače za svoga supruga i djecu, iako oni nikada nemaju vremena da to pojedu.
Jednom nanesen ruž za usne nikad se neće izbrisati
- čak i dok ronite s punom ronilačkom opremom.
Policajcima se uvijek dodijeljuju partneri koji su njihova potpuna
suprotnost.
Automobili koji se sudare gotovo će uvijek eksplodirati u plamenu.
Čak i pri vožnji niz potpuno ravnu cestu neophodno je energično okrenuti volan s lijeva na desno svakih nekoliko trenutaka.
Pošteni i radišni policajci u pravilu bivaju upucani tri dana prije penzije.
Ako se poželite izdavati za njemačkog oficira, nije neophodno znati njemački jezik - dovoljan je njemacki naglasak.
Šef policije uvijek će suspendovati svoga glavnog detektiva ili mu dati 48 sati da završi posao.
veća je vjerovatnost da ce se zaljubiti.
Ventilacijski sistem bilo koje zgrade savršeno je
mjesto za skrivanje. Niko nikada neće ni pomisliti da vas u njemu traži i možete bez teškoća putovati do bilo kojeg dijela zgrade.
Kada se suočite sa zlim medjunarodnim teroristom, sarkazam i duhovitost su vaše najbolje oružje.
Kada plaćate taksi, ne morate pogledati u novčanik dok vadite novčanicu - samo zgrabite jednu nasumice i dajte je. Biće to uvijek tččan iznos cijene voznje.
Kada su sami, svi stranci više vole da govore engleski.
Skidanje do struka moze muškarca učiniti neranjivim za metke.
Ako borave u opsjednutoj kući, žene trebaju istražiti svaki neobičan zvuk u najoskudnijem rublju.
Ako trebate ponovo napuniti oružje, uvijek ćete imati dovoljno municije - čak i ako je uopšte prije toga niste ni ponijeli.
Ako se nadjete uhvaćeni u situaciju koja se može brzo razjasniti jednostavnim objašnjenjem, za ime Boga, držite usta zatvorena!
Ako vidite veliko staklo, neko će ubrzo biti bačen kroz njega.
Ako vas netko lovi po gradu, možete se skloniti u paradi Svetog Patricka koja je - otvorena u svako doba godine.
Ako odlučite da plešete po ulici, svako na koga naiđete znaće korake.
Kada je neko zaljubljen, uobičajeno je da oduševljeno zapjeva pjesmu.
Kada je osoba onesviještena udarcem u glavu, ona nikada neđe pretrpjeti potres ili ostećenje mozga.
Kada se vozi auto, normalno je gledati - ne na cestu, več u osobu koja sjedi pored vas ili na stražnjem sjedalu, za vrijeme cijelog putovanja.
Na komjuterskom ekranu nikada se ne vidi kursor, nego samo: "Enter Password Now".
Preživjet ćete bilo koju bitku u bilo kojem ratu osim ako ne napravite grešku i pokažete nekom fotografiju vaše voljene kod kuće.
Televizijske dnevne vijesti obično sadrže priču koja vas lično pogadja tačno u tom trenutku.
Lako je prizemljiti avion ako postoji neko u kontrolnom tornju da vam daje uputstva.
Električna ograda dovoljno moćna da ubije dinosaurusa neće izazvati trajne posljedice kod osmogodišnjeg djeteta.
Tokom svih policijskih istraga biće neophodno barem jednom posjetiti striptiz-klub.
Uvijek je moguće parkirati neposredno ispred zgrade koju posjećujete.
Uvijek možete pronaći motornu pilu kada vam zatreba.
Većina ljudi čuva album novinskih izrezaka, posebno ako je neko od njihove porodice ili prijatelja poginuo u neobičnoj nesreći.
U Americi svaki "dejt" zavrsi fakingom.
U Americi se niko ne vozi podzemnom osim kad bježi pred FBI-em ili
psychokiller-om.
U Americi je do 40. godine cisto O.K. živjeti sa cimerom/cimericom.
Niti jedna žena ne planira udaju prije 40-te. Ni jedna žena ne planira djecu prije 45-te.
Ljudi kod kuće skoro nikad ne idu na WC, ali dok su na poslu, pola vremena rade, pola provode u unisex ve-ce-ju.
Nitko ne radi fizički posao, svi rade po uredima ili su glumci...
99% nećeš izgubiti parnicu (ma koliko glupa bila) ako te brane glavni likovi.
U Meksiku je moderno oblačiti se kao kauboj i tako izlaziti u grad.
Živi svaki dan kao da ti je posljednji i jednog dana bićeš u pravu
Detektiv može riješiti slučaj samo ako je suspendovan sa dužnosti.
Muškarac neće pokazati znakove boli dok prima najokrutnije udarce, ali će se tresti dok žena pokušava da očisti njegove rane.
Jedna šibica dovoljna je da osvijetli sobu bilo koje veličine.
Svaka brava može se u sekundi otvoriti kreditnom karticom ili spajalicom - osim ako to nisu vrata koja vode u zgradu u plamenu s djetetom zarobljenim unutra.
Nije neophodno reći "dobar dan" ili "do vidjenja" kada započinjete ili zavrsavate telefonski razgovor.
Eiffelov toranj može se vidjeti s bilo kojeg prozora u Parizu.
Jedan čovjek koji puca u dvadeset ljudi ima vise šanse da ih ubije, nego dvadeset ljudi koji pucaju u jednog čovjeka.
Kuhinje nemaju prekidače za svjetlo. Kad u nju ulazite noću, trebate samo otvoriti vrata frižidera i koristiti njegovo svjetlo kao zamjenu.
Nije važno ako ste višestruko nadbrojani u borbi koja uključuje borilačke vještine - vaši neprijatelji čekat ce strpljivo da vas napadnu jedan po jedan, plešući naokolo u prijetećoj maniri, sve dok ne oborite njihove prethodnike.
Majke svakog jutra pripremaju jaja, slaninu i kolače za svoga supruga i djecu, iako oni nikada nemaju vremena da to pojedu.
Jednom nanesen ruž za usne nikad se neće izbrisati
- čak i dok ronite s punom ronilačkom opremom.
Policajcima se uvijek dodijeljuju partneri koji su njihova potpuna
suprotnost.
Automobili koji se sudare gotovo će uvijek eksplodirati u plamenu.
Čak i pri vožnji niz potpuno ravnu cestu neophodno je energično okrenuti volan s lijeva na desno svakih nekoliko trenutaka.
Pošteni i radišni policajci u pravilu bivaju upucani tri dana prije penzije.
Ako se poželite izdavati za njemačkog oficira, nije neophodno znati njemački jezik - dovoljan je njemacki naglasak.
Šef policije uvijek će suspendovati svoga glavnog detektiva ili mu dati 48 sati da završi posao.
veća je vjerovatnost da ce se zaljubiti.
Ventilacijski sistem bilo koje zgrade savršeno je
mjesto za skrivanje. Niko nikada neće ni pomisliti da vas u njemu traži i možete bez teškoća putovati do bilo kojeg dijela zgrade.
Kada se suočite sa zlim medjunarodnim teroristom, sarkazam i duhovitost su vaše najbolje oružje.
Kada plaćate taksi, ne morate pogledati u novčanik dok vadite novčanicu - samo zgrabite jednu nasumice i dajte je. Biće to uvijek tččan iznos cijene voznje.
Kada su sami, svi stranci više vole da govore engleski.
Skidanje do struka moze muškarca učiniti neranjivim za metke.
Ako borave u opsjednutoj kući, žene trebaju istražiti svaki neobičan zvuk u najoskudnijem rublju.
Ako trebate ponovo napuniti oružje, uvijek ćete imati dovoljno municije - čak i ako je uopšte prije toga niste ni ponijeli.
Ako se nadjete uhvaćeni u situaciju koja se može brzo razjasniti jednostavnim objašnjenjem, za ime Boga, držite usta zatvorena!
Ako vidite veliko staklo, neko će ubrzo biti bačen kroz njega.
Ako vas netko lovi po gradu, možete se skloniti u paradi Svetog Patricka koja je - otvorena u svako doba godine.
Ako odlučite da plešete po ulici, svako na koga naiđete znaće korake.
Kada je neko zaljubljen, uobičajeno je da oduševljeno zapjeva pjesmu.
Kada je osoba onesviještena udarcem u glavu, ona nikada neđe pretrpjeti potres ili ostećenje mozga.
Kada se vozi auto, normalno je gledati - ne na cestu, več u osobu koja sjedi pored vas ili na stražnjem sjedalu, za vrijeme cijelog putovanja.
Na komjuterskom ekranu nikada se ne vidi kursor, nego samo: "Enter Password Now".
Preživjet ćete bilo koju bitku u bilo kojem ratu osim ako ne napravite grešku i pokažete nekom fotografiju vaše voljene kod kuće.
Televizijske dnevne vijesti obično sadrže priču koja vas lično pogadja tačno u tom trenutku.
Lako je prizemljiti avion ako postoji neko u kontrolnom tornju da vam daje uputstva.
Električna ograda dovoljno moćna da ubije dinosaurusa neće izazvati trajne posljedice kod osmogodišnjeg djeteta.
Tokom svih policijskih istraga biće neophodno barem jednom posjetiti striptiz-klub.
Uvijek je moguće parkirati neposredno ispred zgrade koju posjećujete.
Uvijek možete pronaći motornu pilu kada vam zatreba.
Većina ljudi čuva album novinskih izrezaka, posebno ako je neko od njihove porodice ili prijatelja poginuo u neobičnoj nesreći.
U Americi svaki "dejt" zavrsi fakingom.
U Americi se niko ne vozi podzemnom osim kad bježi pred FBI-em ili
psychokiller-om.
U Americi je do 40. godine cisto O.K. živjeti sa cimerom/cimericom.
Niti jedna žena ne planira udaju prije 40-te. Ni jedna žena ne planira djecu prije 45-te.
Ljudi kod kuće skoro nikad ne idu na WC, ali dok su na poslu, pola vremena rade, pola provode u unisex ve-ce-ju.
Nitko ne radi fizički posao, svi rade po uredima ili su glumci...
99% nećeš izgubiti parnicu (ma koliko glupa bila) ako te brane glavni likovi.
U Meksiku je moderno oblačiti se kao kauboj i tako izlaziti u grad.
Živi svaki dan kao da ti je posljednji i jednog dana bićeš u pravu
Thursday, September 07, 2006
Od Bara do Igala
Ko je treći?
Smokve. Grožđe sa Plantaža, zrelo, sa puno šećera i prije Preobraženja. Oprano na Sutomorskoj pijaci i simpatičnoj česmi koja ne presušuje ni noću. Suncobran i ležaj do mora.Načitaću se knjiga ovaj put. A možda i neću kad je ovako lijepo. Čitam Vijesti ka' pravi đetić. Pirka iako je 39 stepeni. Talasi se iscrpljuju u pokušaju da mi dodirnu prste. Sunce probija kroz suncobran, pa svako malo u more. Lagano plivanje da ne potrošim dnevnu dozu energije. Valjda i to funkcioniše kao doza libida dana od Boga, čovjeku kod rođenja.
Vrelo veče. Nije za šetnju prepunom ulicom uz more. Nema većeg ludovanja od noćne šetnje po plicaku. Krenuh samo u bermudama pjeskom Sutomorske plaže. Dosta kupača iako je noć dobro zahvatila. Zrak morski, pučina, valovi, mjesec, zvijezde. Nemoguće da Boga nema.
Uzeh brod do Budve. Miris benzina i zvuk brodskog motora, kapljice mora na pramcu kao prskalice. Zagrađe, Buljarice, Perazića Do, Petrovac, Budva. Vrelina žala u ćošku Budvanske tvrđave, toplo more, čisto i providno, ne mogu da izađem iz njega, pogled na ostrvo Sveti Nikola, zaljubiću se u prvu koja prođe ...
Go i bos. Bos po hridima do plaže Maljevik. Vezah kupaće oko vrata i plivah nazad go. Ima nešto u tom strujanju vode. Na povratku, samo ja i jedan galeb na ulazu u modrozelenu uvalu. Tu je negdje NATO rokn'o neku građevinu.
S broda se čuje pjesma: "Prevaru mogu da ti oprostim, ali laži nikada"
Kro-fni-ceee evo meneee
Kikiriki, masli-novo uljeee
Izruži nas tip što cijela plaža nije kupila krofnicu do 11 sati, kao nikakvi smo a prošle godine je bilo bolje.
Kiss, Kiss, Kiss
Zvuči kao kad se vabe svinje.
My dear left me today, that's why I am so happy!
Sjedimo u kafiću na Sutomorskoj rivi. Povremene munje na horizontu osvjetle cijelu uvalu. Neko smeće gori, pa izgleda kao dimna zavjesa na koncertima. Odjednom vjetar, padaju čaše i stolovi, ljudi bježe, pucaju suncobrani. Nesta struje u cijelom Sutomoru. Udari kiša. Taksista je bio u pravu - kad bljeska sa mora, doćiće uskoro i do nas. Prođe voz pored balkona, uz pisak. Da protrča bijeli zec, pomislio bih da sam u nekom crtanom.
Slijedeći dan - sladoled, kafa, dimljene vešalice, slikasmo se sa magaretom.
Slikaćemo dogodine jednog psa koji je zauzeo najbolju poziciju za sunčanje na plaži, naravno ako ga uhvatimo.
Poslovni voz za BG, prvi razred. Cigančić nam za 10 centi unese kofere.
13:35h - 23h.
Zapamtio sam slike, fotke slijede dogodine.
Catching eMule
sl & sl
Smokve. Grožđe sa Plantaža, zrelo, sa puno šećera i prije Preobraženja. Oprano na Sutomorskoj pijaci i simpatičnoj česmi koja ne presušuje ni noću. Suncobran i ležaj do mora.Načitaću se knjiga ovaj put. A možda i neću kad je ovako lijepo. Čitam Vijesti ka' pravi đetić. Pirka iako je 39 stepeni. Talasi se iscrpljuju u pokušaju da mi dodirnu prste. Sunce probija kroz suncobran, pa svako malo u more. Lagano plivanje da ne potrošim dnevnu dozu energije. Valjda i to funkcioniše kao doza libida dana od Boga, čovjeku kod rođenja.
Vrelo veče. Nije za šetnju prepunom ulicom uz more. Nema većeg ludovanja od noćne šetnje po plicaku. Krenuh samo u bermudama pjeskom Sutomorske plaže. Dosta kupača iako je noć dobro zahvatila. Zrak morski, pučina, valovi, mjesec, zvijezde. Nemoguće da Boga nema.
Uzeh brod do Budve. Miris benzina i zvuk brodskog motora, kapljice mora na pramcu kao prskalice. Zagrađe, Buljarice, Perazića Do, Petrovac, Budva. Vrelina žala u ćošku Budvanske tvrđave, toplo more, čisto i providno, ne mogu da izađem iz njega, pogled na ostrvo Sveti Nikola, zaljubiću se u prvu koja prođe ...
Go i bos. Bos po hridima do plaže Maljevik. Vezah kupaće oko vrata i plivah nazad go. Ima nešto u tom strujanju vode. Na povratku, samo ja i jedan galeb na ulazu u modrozelenu uvalu. Tu je negdje NATO rokn'o neku građevinu.
S broda se čuje pjesma: "Prevaru mogu da ti oprostim, ali laži nikada"
Kro-fni-ceee evo meneee
Kikiriki, masli-novo uljeee
Izruži nas tip što cijela plaža nije kupila krofnicu do 11 sati, kao nikakvi smo a prošle godine je bilo bolje.
Kiss, Kiss, Kiss
Zvuči kao kad se vabe svinje.
My dear left me today, that's why I am so happy!
Sjedimo u kafiću na Sutomorskoj rivi. Povremene munje na horizontu osvjetle cijelu uvalu. Neko smeće gori, pa izgleda kao dimna zavjesa na koncertima. Odjednom vjetar, padaju čaše i stolovi, ljudi bježe, pucaju suncobrani. Nesta struje u cijelom Sutomoru. Udari kiša. Taksista je bio u pravu - kad bljeska sa mora, doćiće uskoro i do nas. Prođe voz pored balkona, uz pisak. Da protrča bijeli zec, pomislio bih da sam u nekom crtanom.
Slijedeći dan - sladoled, kafa, dimljene vešalice, slikasmo se sa magaretom.
Slikaćemo dogodine jednog psa koji je zauzeo najbolju poziciju za sunčanje na plaži, naravno ako ga uhvatimo.
Poslovni voz za BG, prvi razred. Cigančić nam za 10 centi unese kofere.
13:35h - 23h.
Zapamtio sam slike, fotke slijede dogodine.
Catching eMule
sl & sl
Wednesday, September 06, 2006
Moja te reč dotakla
Moja te reč dotakla
u trenu kad si odlučila
da ne veruješ nikome ko je
odrastao i ko pokušava
da te ukroti.
Kao ptica nevidljiva,
kao žuti list koji te
u šetnji presretne naglo
i upozori na pad.
Jer jesen je. Jer sve je
prolazno i sve se smenjuje.
Kao da gledaš veliku reku
u predvečerje koja odnosi
bele lađe, a iza svakog
malenog osvetljenog prozora
možda odlazi neko koga bi
mogla zavoleti
zauvek.
Pero Zubac
u trenu kad si odlučila
da ne veruješ nikome ko je
odrastao i ko pokušava
da te ukroti.
Kao ptica nevidljiva,
kao žuti list koji te
u šetnji presretne naglo
i upozori na pad.
Jer jesen je. Jer sve je
prolazno i sve se smenjuje.
Kao da gledaš veliku reku
u predvečerje koja odnosi
bele lađe, a iza svakog
malenog osvetljenog prozora
možda odlazi neko koga bi
mogla zavoleti
zauvek.
Pero Zubac
Tuesday, September 05, 2006
RUŽA
U gradini ruža miri,
Na licu joj zorin sjaj;
Za nju samo vjetrić piri
I miluje slatki raj.
Lijepi cvijetak, ruža bijela,
Ona mi je misô cijela,
U oltaru duha mog -
Ona vjera, ljubav, bog.
Kad u času noći mirne
Tajanstveni šumi let
I grančice tanke dirne,
Ja osjećam miris svet:
To u milju tihog sanka
Razvija se mirisanka,
I kroz granja bujni splet
Njena duša diže let.
Buji, miri, cvijete bijeli,
Pratio te rajski hor,
Svatovi ti vijenac spleli
I doveli u moj dvor!
Na proljeću tvojih grudi
Da me vječno zora budi,
Pa da pjevam slatki poj:
Zoro moja, danče moj!
Aleksa Šantić 1895.
Na licu joj zorin sjaj;
Za nju samo vjetrić piri
I miluje slatki raj.
Lijepi cvijetak, ruža bijela,
Ona mi je misô cijela,
U oltaru duha mog -
Ona vjera, ljubav, bog.
Kad u času noći mirne
Tajanstveni šumi let
I grančice tanke dirne,
Ja osjećam miris svet:
To u milju tihog sanka
Razvija se mirisanka,
I kroz granja bujni splet
Njena duša diže let.
Buji, miri, cvijete bijeli,
Pratio te rajski hor,
Svatovi ti vijenac spleli
I doveli u moj dvor!
Na proljeću tvojih grudi
Da me vječno zora budi,
Pa da pjevam slatki poj:
Zoro moja, danče moj!
Aleksa Šantić 1895.
NE VJERUJ...
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime;-
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo, gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te!- U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše.
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime;-
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo, gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te!- U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše.
Aleksa Šantić
Thursday, August 10, 2006
Nisi mi mahala sinoć
Cao Ceco,
Nisi mi mahala sinoć i to je odmah završena priča.
Takva su pravila igre!
Nisi mi mahala sinoć i to je odmah završena priča.
Takva su pravila igre!
Tuesday, August 08, 2006
Jednu Svetlanu, ne bas jeseni i ne bas u Mostaru
Mostarske kiše
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.
Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kažem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.
Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.
Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.
Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.
Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...
Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
„Oslobođenja”, ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.
Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.
Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.
Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...
Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...
Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.
Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.
Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.
Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kažem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.
Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.
Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.
Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.
Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...
Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
„Oslobođenja”, ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.
Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.
Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.
Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...
Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...
Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.
Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.
Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.
Thursday, July 27, 2006
Ko si da mi tvoje priče
Kapi sreće s' naše svijeće
sad se k'o i vosak lade
nemam više svjetla za te
nemam više kapi snage
Ko si da mi tvoje priče
ovo malo duše cijede
sve u ladni vjetar ode
malo tvoje riječi vrijede
sad se k'o i vosak lade
nemam više svjetla za te
nemam više kapi snage
Ko si da mi tvoje priče
ovo malo duše cijede
sve u ladni vjetar ode
malo tvoje riječi vrijede
Tuesday, July 25, 2006
SUSRET
Čekasmo se dugo, a kad smo se sreli
Dala si mi ruku i pošla si sa mnom.
I idući stazom nejasnom i tamnom,
Iskali smo sunca i sreće smo hteli.
Oboje smo strasno verovali tada
Da se besmo našli. I mi nismo znali
Koliko smo bili umorni i pali
Od jada, od davno preživelih jada.
I za navek kad se rastasmo, i tako
Stežuć' svoje srce rukama obema,
Otišla si plačna, zamrzla i nema,
K'o što beše došla, tužno i polako.
Jovan Dučić
Dala si mi ruku i pošla si sa mnom.
I idući stazom nejasnom i tamnom,
Iskali smo sunca i sreće smo hteli.
Oboje smo strasno verovali tada
Da se besmo našli. I mi nismo znali
Koliko smo bili umorni i pali
Od jada, od davno preživelih jada.
I za navek kad se rastasmo, i tako
Stežuć' svoje srce rukama obema,
Otišla si plačna, zamrzla i nema,
K'o što beše došla, tužno i polako.
Jovan Dučić
Friday, July 21, 2006
Himna Ljubavi
Ako jezike čovječije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi, ili kimval koji zveči.
I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo;
A kada dođe savršeno, onda će prestati što je djelimično.
Kad bijah dijete, kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljah; a kada sam postao čovjek odbacio sam što je djetinjsko.
Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam djelimično, a onda ću poznati kao što bih poznat.
A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo;
A kada dođe savršeno, onda će prestati što je djelimično.
Kad bijah dijete, kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljah; a kada sam postao čovjek odbacio sam što je djetinjsko.
Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam djelimično, a onda ću poznati kao što bih poznat.
A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
Tuesday, July 18, 2006
Prvo zaista dobro lancano pismo
Ovo pismo je produkt dosade a služi da muškarcu da poboljša sexualni život.
U inat ostalim ponudama i slicnim pismima, ovo ne zahteva slanje para, a dobitak je siguran. Dovoljno je da pošaljete ovo pismo devetorici svojih dobrih drugara. Onda ošamutite vašu devojku/suprugu, stavite je u kartonsku kutiju (ne zaboravite otvore za vazduh) i pošaljite je prvom drugaru na listi. Vrlo brzo, kada vaše ime bude prvo na listi, na Vašu adresu ce stici
823,542 žena/devojaka. Statisticki gledano u toj grupi ce biti:
Najmanje 0.5 miss sveta
3 top modela
463 divlje nimfomanke
3243 do jaja dobre nimfomanke
20198 žena koje doživljaju više orgazama odjednom
40,198 biseksualki spremnih da te ubace u krevet sa svojom drugaricom
Sve u svemu, dobijate 64,294 žena koje su napaljenije, bolje gradene, željnije, manje dosadne i ukusnije od ona koju ste vi poslali. Ono što je najbolje, igra garantuje da necete nazad dobiti ono što ste vi poslali.
NEMOJ DA PREKINEŠ OVAJ MAGICAN KRUG
Jedan covek je poslao ovaj mail na 5 adresa umesto 9, i dobio je nazad ženu koju je poslao, a ona je imala još jace glavobolje i postala je najgora na svetu, sa svim sranjima koja po ceo dan trabunja i sa onim "ti mene ne voliš" izrazom na licu. Ta žena više nikad anije obukla tange i naprasno se
ugojila. On je postao impotentan.
Istog dana, drugi covek, koji je bio 6 mesta iznad mene vec je dobio 837 žena i trenutno je na oporavku od iznemoglosti. Ispred njegove kuce, nalazi se još 452 kartonska paketa sa rupama za vazduh.
MORAŠ VEROVATI OVOM PISMU
Ovo ti je jedinstvena prilika da tvoj seksualni život krene u smeru u kojem ti želiš. Bez trošenje para u gradu, kupovine garderobe, dugih razgovora, maženja, bez objašnjavanja, samo je otvoriš i kresneš.
Bez dvoumljenja, pošalji ovo pismo devetorici tvojih drugara.
P.S. Ako nemaš devojku, možeš da pošalješ usisivac.
P.P.S Ovo pismo možeš da pošalješ i ženskoj osobi, da se pripreme za sjajnu avanturu koja je ceka.
U inat ostalim ponudama i slicnim pismima, ovo ne zahteva slanje para, a dobitak je siguran. Dovoljno je da pošaljete ovo pismo devetorici svojih dobrih drugara. Onda ošamutite vašu devojku/suprugu, stavite je u kartonsku kutiju (ne zaboravite otvore za vazduh) i pošaljite je prvom drugaru na listi. Vrlo brzo, kada vaše ime bude prvo na listi, na Vašu adresu ce stici
823,542 žena/devojaka. Statisticki gledano u toj grupi ce biti:
Najmanje 0.5 miss sveta
3 top modela
463 divlje nimfomanke
3243 do jaja dobre nimfomanke
20198 žena koje doživljaju više orgazama odjednom
40,198 biseksualki spremnih da te ubace u krevet sa svojom drugaricom
Sve u svemu, dobijate 64,294 žena koje su napaljenije, bolje gradene, željnije, manje dosadne i ukusnije od ona koju ste vi poslali. Ono što je najbolje, igra garantuje da necete nazad dobiti ono što ste vi poslali.
NEMOJ DA PREKINEŠ OVAJ MAGICAN KRUG
Jedan covek je poslao ovaj mail na 5 adresa umesto 9, i dobio je nazad ženu koju je poslao, a ona je imala još jace glavobolje i postala je najgora na svetu, sa svim sranjima koja po ceo dan trabunja i sa onim "ti mene ne voliš" izrazom na licu. Ta žena više nikad anije obukla tange i naprasno se
ugojila. On je postao impotentan.
Istog dana, drugi covek, koji je bio 6 mesta iznad mene vec je dobio 837 žena i trenutno je na oporavku od iznemoglosti. Ispred njegove kuce, nalazi se još 452 kartonska paketa sa rupama za vazduh.
MORAŠ VEROVATI OVOM PISMU
Ovo ti je jedinstvena prilika da tvoj seksualni život krene u smeru u kojem ti želiš. Bez trošenje para u gradu, kupovine garderobe, dugih razgovora, maženja, bez objašnjavanja, samo je otvoriš i kresneš.
Bez dvoumljenja, pošalji ovo pismo devetorici tvojih drugara.
P.S. Ako nemaš devojku, možeš da pošalješ usisivac.
P.P.S Ovo pismo možeš da pošalješ i ženskoj osobi, da se pripreme za sjajnu avanturu koja je ceka.
Some hilarious (but true) quotes
"I believe that sex is one of the most beautiful, natural, wholesome things that money can buy."
* Tom Clancy
"You know "that look" women get when they want sex? Me neither."
* Steve Martin
"Having sex is like playing bridge. If you don't have a good partner, you'd better have a good hand."
* Woody Allen
"Bisexuality immediately doubles your chances for a date on Saturday night."
* Rodney c
"There are a number of mechanical devices which increase sexual arousal, particularly in women. Chief among these is the Mercedes-Benz 380SL."
* Lynn Lavner
"Leaving sex to the feminists is like letting your dog vacation at the taxidermist."
* Matt Barry
"Sex at age 90 is like trying to shoot pool with a rope."
* Camille Paglia
"Sex is one of the nine reasons for reincarnation. The other eight are unimportant."
* George Burns
"Women might be able to fake orgasms. But men! ! ! can fake whole relationships."
* Sharon Stone
"My girlfriend always laughs during sex ~ no matter what she's reading."
* Steve Jobs (Founder, Apple Computers)
"I saw a woman wearing a sweatshirt with "Guess" on it. I said, 'Thyroid problem?'"
* Arnold Schwarzenegger
"Hockey is a sport for white men. Basketball is a sport for black men.
Golf is a sport for white men dressed like black pimps."
* Tiger Woods
"My mother never saw the irony in calling me a son-of-a-bitch."
* Jack Nicholson
"Clinton lied. A man might forget where he parks or where he lives, but he never forgets oral sex, no matter how bad it is."
* Barbara Bush (Former US First Lady, and you didn't think Barbara had a sense of humor!)
"Ah, yes, divorce, from the Latin word meaning to rip out a man's genitals through his wa llet."
* Robin Williams
"Women complain about premenstrual syndrome! ! ! but I think of it as the only time of the month that I can be myself."
* Roseanne
"Women need a reason to have sex. Men just need a place."
* Billy Crystal
"According to a new survey, women say they feel more comfortable undressing in front of men than they do undressing in front of other women.They say that women are too judgmental, where, of course, men are just grateful."
* Robert De Niro
"There's a new medical crisis. Doctors are reporting that many men are having allergic reactions to latex condoms. They say they cause severe swelling. So what's the problem?"
* Dustin Hoffman
"There's very little advice in men's magazines, because men think, 'I know what I'm doing. Just show me somebody naked.'"
* Jerry Seinfeld
"Instead of getting married again, I'm going to find a woman I don't like and just give her a house."
* Rod Stewart
"See, the problem is! ! ! that God gives men a brain and a penis, and only enough blood to run one at a time."
* Robin Williams
"It is better to entertain an idea than to take it home to live with you for the rest of your life."
--Randall Jarrell
cheers!
* Tom Clancy
"You know "that look" women get when they want sex? Me neither."
* Steve Martin
"Having sex is like playing bridge. If you don't have a good partner, you'd better have a good hand."
* Woody Allen
"Bisexuality immediately doubles your chances for a date on Saturday night."
* Rodney c
"There are a number of mechanical devices which increase sexual arousal, particularly in women. Chief among these is the Mercedes-Benz 380SL."
* Lynn Lavner
"Leaving sex to the feminists is like letting your dog vacation at the taxidermist."
* Matt Barry
"Sex at age 90 is like trying to shoot pool with a rope."
* Camille Paglia
"Sex is one of the nine reasons for reincarnation. The other eight are unimportant."
* George Burns
"Women might be able to fake orgasms. But men! ! ! can fake whole relationships."
* Sharon Stone
"My girlfriend always laughs during sex ~ no matter what she's reading."
* Steve Jobs (Founder, Apple Computers)
"I saw a woman wearing a sweatshirt with "Guess" on it. I said, 'Thyroid problem?'"
* Arnold Schwarzenegger
"Hockey is a sport for white men. Basketball is a sport for black men.
Golf is a sport for white men dressed like black pimps."
* Tiger Woods
"My mother never saw the irony in calling me a son-of-a-bitch."
* Jack Nicholson
"Clinton lied. A man might forget where he parks or where he lives, but he never forgets oral sex, no matter how bad it is."
* Barbara Bush (Former US First Lady, and you didn't think Barbara had a sense of humor!)
"Ah, yes, divorce, from the Latin word meaning to rip out a man's genitals through his wa llet."
* Robin Williams
"Women complain about premenstrual syndrome! ! ! but I think of it as the only time of the month that I can be myself."
* Roseanne
"Women need a reason to have sex. Men just need a place."
* Billy Crystal
"According to a new survey, women say they feel more comfortable undressing in front of men than they do undressing in front of other women.They say that women are too judgmental, where, of course, men are just grateful."
* Robert De Niro
"There's a new medical crisis. Doctors are reporting that many men are having allergic reactions to latex condoms. They say they cause severe swelling. So what's the problem?"
* Dustin Hoffman
"There's very little advice in men's magazines, because men think, 'I know what I'm doing. Just show me somebody naked.'"
* Jerry Seinfeld
"Instead of getting married again, I'm going to find a woman I don't like and just give her a house."
* Rod Stewart
"See, the problem is! ! ! that God gives men a brain and a penis, and only enough blood to run one at a time."
* Robin Williams
"It is better to entertain an idea than to take it home to live with you for the rest of your life."
--Randall Jarrell
cheers!
Saturday, July 15, 2006
Odmor u manastiru za radoholičare
Novi turistički hit za umorne poljske menadžere i one koji su preterano posvećeni svom poslu ovog leta je godišnji odmor u nekom od brojnih manastira, gde u monaškim ćelijama mogu potpuno da se izoluju od okolnog sveta.
Sve popularnije je i lečenje zavisnosti od kompjutera, interneta i mobilnih telefona koje se, zahvaljujući novcu iz Evropske unije, sprovodi u manastiru u Ritvjanama na jugu Poljske. "Čim smo se dosetili da bismo mogli da ponudimo i terapiju, podneli smo projekt EU i dobili smo 3,5 miliona evra", rekao je dnevniku "Metro" Vjeslav Kovalevski iz tog manastira.
Ritvjane nude spartanske uslove monaških ćelija, iako izlaze u susret klijentima koji žele male više udobnosti, ali je uslov da kompjutere i mobilne telefone ostave na ulasku u manastir.
Meditacija u tišini i izolaciji od civilizacije, poput nekadašnjih pustinjaka, nije samo dobrovoljna, već i šefovi često šalju na takav odmor svoje zaposlene radoholičare. "To je normalno. Šefovi prvi vide simptome kod svojih potčinjenih. Slobodnih mesta za takav odmor kod nas više nema", kazao je Kovalevski.
List "Metro" navodi da je sve veća potražnja u Poljskoj za godišnjim odmorom u manastirima, u koje ne primaju parove, već samo pojedince. Dok su prošlog leta manastiri sa takvom turističkom ponudom mogli da se nabroje na prste jedne ruke, ovog je konkurencija veća i radoholičari mogu da izaberu između nekoliko desetina manastira.
Me and Bobby McGee
Busted flat in baton rouge, headin for the trains,
Feelin nearly faded as my jeans.
Bobby thumbed a diesel down just before it rained,
Took us all the way to new orleans.
Took my harpoon out of my dirty red bandana
And was blowin sad while bobby sang the blues,
With them windshield wipers slappin time and
Bobby clappin hands we finally sang up every song
That driver knew.
Freedoms just another word for nothin left to lose,
And nothin aint worth nothin but its free,
Feelin good was easy, lord, when bobby sang the blues,
And buddy, that was good enough for me,
Good enough for me and my bobby mcgee.
From the coalmines of kentucky to the california sun,
Bobby shared the secrets of my soul,
Standin right beside me through everythin I done,
And every night she kept me from the cold.
The somewhere near salinas, lord, I let her slip away,
She was lookin for the love I hope shell find,
Well Id trade all my tomorrows for a single yesterday,
Holdin bobbys body close to mine.
Freedoms just another word for nothin left to lose,
And nothin left was all she left to me,
Feelin good was easy, lord, when bobby sang the blues,
And buddy, that was good enough for me.
Good enough for me and bobby mcgee.
Feelin nearly faded as my jeans.
Bobby thumbed a diesel down just before it rained,
Took us all the way to new orleans.
Took my harpoon out of my dirty red bandana
And was blowin sad while bobby sang the blues,
With them windshield wipers slappin time and
Bobby clappin hands we finally sang up every song
That driver knew.
Freedoms just another word for nothin left to lose,
And nothin aint worth nothin but its free,
Feelin good was easy, lord, when bobby sang the blues,
And buddy, that was good enough for me,
Good enough for me and my bobby mcgee.
From the coalmines of kentucky to the california sun,
Bobby shared the secrets of my soul,
Standin right beside me through everythin I done,
And every night she kept me from the cold.
The somewhere near salinas, lord, I let her slip away,
She was lookin for the love I hope shell find,
Well Id trade all my tomorrows for a single yesterday,
Holdin bobbys body close to mine.
Freedoms just another word for nothin left to lose,
And nothin left was all she left to me,
Feelin good was easy, lord, when bobby sang the blues,
And buddy, that was good enough for me.
Good enough for me and bobby mcgee.
Tuesday, June 27, 2006
Ne može se uhvatiti senka
Ne može se uhvatiti senka
od života što ko Dunav život teče
Jer je život i svetlo i tama
nekad/nekom jutro a nekada/nekome veče
Ko te ima taj te nema
Ko te nema taj te sanja
Ko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš
Neki žive blizu al' daleko
kao kamen ne mogu se maći
I kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu pronaći/dotaći
Al' dotaknu se linije života
dve sudbine kao jedna traju
Il' se dirnu il' se ne dodirnu
al'/ali jedna za drugu dobro znaju
od života što ko Dunav život teče
Jer je život i svetlo i tama
nekad/nekom jutro a nekada/nekome veče
Ko te ima taj te nema
Ko te nema taj te sanja
Ko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš
Neki žive blizu al' daleko
kao kamen ne mogu se maći
I kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu pronaći/dotaći
Al' dotaknu se linije života
dve sudbine kao jedna traju
Il' se dirnu il' se ne dodirnu
al'/ali jedna za drugu dobro znaju
Wednesday, June 21, 2006
Episkop Nikolaj Velimirović
Kaži meni, slatka nano,
Je l' od Boga tako dano,
Da nam ovaj život pruža
Više trnja nego ruža?
Je li tako Božja volja
Da nas prati svud nevolja?
Da živimo sve u strahu
I u sumnji i uzdahu?
Kad će ovo vreme proći?
Da l' će ipak bolje doći?
Duša mi je ustrašena
Kao tica ulovljena.
Pa kad si me ti rodila,
Ohrabri me, majko mila.
- Ne boj mi se, kćeri moja,
Nek se stiša duša tvoja.
Više trnja – skuplja ruža,
Taj mi nauk život pruža,
A nevolje što su veće
To je lepše lice sreće.
Golgotska je gorka stena
Dver na hramu vaskrsenja.
Lek od straha i uzdaha
Jest, i biće, vera jaka.
Lek od sumnje, kćeri mila,
Od uvek je nada bila.
U veru se ti obuci
I štap nade drž' u ruci,
Pa zapevaj, ti i nana:
"Nismo same, Bog je s nama!"
Je l' od Boga tako dano,
Da nam ovaj život pruža
Više trnja nego ruža?
Je li tako Božja volja
Da nas prati svud nevolja?
Da živimo sve u strahu
I u sumnji i uzdahu?
Kad će ovo vreme proći?
Da l' će ipak bolje doći?
Duša mi je ustrašena
Kao tica ulovljena.
Pa kad si me ti rodila,
Ohrabri me, majko mila.
- Ne boj mi se, kćeri moja,
Nek se stiša duša tvoja.
Više trnja – skuplja ruža,
Taj mi nauk život pruža,
A nevolje što su veće
To je lepše lice sreće.
Golgotska je gorka stena
Dver na hramu vaskrsenja.
Lek od straha i uzdaha
Jest, i biće, vera jaka.
Lek od sumnje, kćeri mila,
Od uvek je nada bila.
U veru se ti obuci
I štap nade drž' u ruci,
Pa zapevaj, ti i nana:
"Nismo same, Bog je s nama!"
Tuesday, April 04, 2006
PROLEĆNA PESMA
Osećam večeras, dok posmatram laste
I pupoljke rane,
Kako srce moje polagano raste
K'o vidik u lepe, nasmejane dane;
Kako s mladim biljem postaje sve veće
I lako k'o krilo,
I kako mu celo jedno nebo sreće
I pakao bola ne bi dosta bilo;
Kako čezne za svim što bi život mog'o
Lepog da mu dade,
I da mu ničega ne bi bilo mnogo:
Tako su mu velike čežnje mu i nade.
Osećam, da dosad sve je bilo šala
Moga srca vrela;
Da još nikom nisam ljubav svoju dala
Koliko bih mogla i koliko htela;
Da ima u meni cela nežna plima
Reči nerečeni',
Da bih srce mogla poklanjati svima
I da opet mnogo ostane ga meni.
Desanka Maksimović
I pupoljke rane,
Kako srce moje polagano raste
K'o vidik u lepe, nasmejane dane;
Kako s mladim biljem postaje sve veće
I lako k'o krilo,
I kako mu celo jedno nebo sreće
I pakao bola ne bi dosta bilo;
Kako čezne za svim što bi život mog'o
Lepog da mu dade,
I da mu ničega ne bi bilo mnogo:
Tako su mu velike čežnje mu i nade.
Osećam, da dosad sve je bilo šala
Moga srca vrela;
Da još nikom nisam ljubav svoju dala
Koliko bih mogla i koliko htela;
Da ima u meni cela nežna plima
Reči nerečeni',
Da bih srce mogla poklanjati svima
I da opet mnogo ostane ga meni.
Desanka Maksimović
Wednesday, March 29, 2006
Pesme nad pesmama
Ustani, dragano moja, lepoto moja, i dođi,
jer evo, zima je već minula,
kiša je prošla i nestala.
Cveće se po zemlji ukazuje,
vreme pevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.
Ustani, dragano moja, lepoto moja i dođi.
Golubice moja, u spiljama kamenim,
u skrovištima vrletnim,
daj da ti vidim lice
i da ti čujem glas,
jer glas je tvoj umilan
i lice je tvoje krasno.
jer evo, zima je već minula,
kiša je prošla i nestala.
Cveće se po zemlji ukazuje,
vreme pevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.
Ustani, dragano moja, lepoto moja i dođi.
Golubice moja, u spiljama kamenim,
u skrovištima vrletnim,
daj da ti vidim lice
i da ti čujem glas,
jer glas je tvoj umilan
i lice je tvoje krasno.
Thursday, March 23, 2006
Monday, March 20, 2006
JUMPING JACK FLASH
I was born in a cross-fire hurricane
And I howled at my ma in the driving rain,
But it's all right now, in fact, it's a gas!
But it's all right. I'm Jumpin' Jack Flash,
It's a Gas! Gas! Gas!
I was raised by a toothless, bearded hag,
I was schooled with a strap right across my back,
But it's all right now, in fact, it's a gas!
But it's all right, I'm Jumpin' Jack Flash,
It's a Gas! Gas! Gas!
I was drowned, I was washed up and left for dead.
I fell down to my feet and I saw they bled.
I frowned at the crumbs of a crust of bread.
Yeah, yeah, yeah
I was crowned with a spike right thru my head.
But it's all right now, in fact, it's a gas!
But it's all right, I'm Jumpin' Jack Flash,
It's a Gas! Gas! Gas!
Jumping Jack Flash, its a gas
Jumping Jack Flash, its a gas
Jumping Jack Flash, its a gas
Jumping Jack Flash, its a gas
(Jagger/Richards)
And I howled at my ma in the driving rain,
But it's all right now, in fact, it's a gas!
But it's all right. I'm Jumpin' Jack Flash,
It's a Gas! Gas! Gas!
I was raised by a toothless, bearded hag,
I was schooled with a strap right across my back,
But it's all right now, in fact, it's a gas!
But it's all right, I'm Jumpin' Jack Flash,
It's a Gas! Gas! Gas!
I was drowned, I was washed up and left for dead.
I fell down to my feet and I saw they bled.
I frowned at the crumbs of a crust of bread.
Yeah, yeah, yeah
I was crowned with a spike right thru my head.
But it's all right now, in fact, it's a gas!
But it's all right, I'm Jumpin' Jack Flash,
It's a Gas! Gas! Gas!
Jumping Jack Flash, its a gas
Jumping Jack Flash, its a gas
Jumping Jack Flash, its a gas
Jumping Jack Flash, its a gas
(Jagger/Richards)
Sunday, March 19, 2006
Predsednik & bivši pjesnik Peter
Rulje bivših ljudi
lopova i golja
čopori robota i drugih monstruma,
kidisaće na
moje voćnjake i polja
i na moju belu kuću pored druma
oko koje kao
najleše odive
cvetaju trešnje, jabuke i šljive.
lopova i golja
čopori robota i drugih monstruma,
kidisaće na
moje voćnjake i polja
i na moju belu kuću pored druma
oko koje kao
najleše odive
cvetaju trešnje, jabuke i šljive.
Pokaži mi tvoje linkove i reći ću ti ko si !
Svaki bloger ima listu omiljenih linkova, koji ne moraju biti na samome blogu, već se fizički mogu nalaziti na posebnim serverima.
http://del.icio.us
http://ma.gnolia.com
Nije daleko dan kada ćemo nove prijatelje (soul mates?) sticati pregledavanjem njegove/njene liste linkova (social networking). Pa ako dođe do određenog stepena podudaranja linkova o knjigama, filmovima, muzici i ostalom, imaćemo neku predstavu o toj osobi.
Negdje 1998. godine (ipak u ovoj reinkarnaciji) u holandskoj firmi ArtSoftware dao sam ideju za držanje linkova (Favorite bookmarks) na WEB-u. Nije to bila novost u to doba, ali bile su dvije dodatne funkcionalnosti:
http://del.icio.us
http://ma.gnolia.com
Nije daleko dan kada ćemo nove prijatelje (soul mates?) sticati pregledavanjem njegove/njene liste linkova (social networking). Pa ako dođe do određenog stepena podudaranja linkova o knjigama, filmovima, muzici i ostalom, imaćemo neku predstavu o toj osobi.
Negdje 1998. godine (ipak u ovoj reinkarnaciji) u holandskoj firmi ArtSoftware dao sam ideju za držanje linkova (Favorite bookmarks) na WEB-u. Nije to bila novost u to doba, ali bile su dvije dodatne funkcionalnosti:
- Djeljenje linkova među različitim grupama korisnika
- Fizičko čuvanje linka zajedno sa ključnim riječima, umjesto u folderu unutar neke hijerarhije (šta ako isti link trebamo smjestiti u nekoliko foldera)
Šta cu kad nemam gen za prepoznavanje ideje od koje može da se napravi business.
Pokupi nešto sa tuđeg bloga ...
... ali navedi izvor.
Čovjek se prepozna po tome kakvu kompilaciju nečega napravi: filmova, muzike, knjiga, bilo čega. Skoro kao da je on te filmove napravio, knjige napisao ili muziku komponovao. ;-{
Andrić napisa da se može dosta o nekome zaključiti i na osnovu onoga šta se može slagati za njega. Čovjek se otkrije i po stilu pisanja razmaka i zareza.
Čovjek se prepozna po tome kakvu kompilaciju nečega napravi: filmova, muzike, knjiga, bilo čega. Skoro kao da je on te filmove napravio, knjige napisao ili muziku komponovao. ;-{
Andrić napisa da se može dosta o nekome zaključiti i na osnovu onoga šta se može slagati za njega. Čovjek se otkrije i po stilu pisanja razmaka i zareza.
SLIKE U OKU
Dolaziš ti
Korak ti znam
Susret sa tobom
Tol'ko mi ulepša dan
Da više ne znam ni sam
Da možda nije san
Zagrljaj moj
Poljubac tvoj
Sumnje sad nema
Nije to nikakav san
To dobro osetih ja
u svojim grudima
U tvome oku slike su jasne
srećna ćeš živeti
Kol'ka je sad tu uloga moja
Neću te pitati, hej
Dovoljno je to
Kad mi kažeš ti
Dragi bez tebe ne mogu živeti
Saturday, March 18, 2006
SNIJEG
Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
Naša mladost,
naša snaga,
sve se topi.
Sunce popi
žrtvu svoju.
Tišino na Mirogoju,
sjeto vječnog praga.
Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
Snijeg će proći,
sve će proći,
moja draga.
Naši dani,
burne noći,
sve će proći.
Tvoje oči
bit će blijede.
Tvoje kose bit će sijede.
Ljepoti ni traga.
Snijeg će proći,
sve će proći,
moja draga.
Bol će minut,
sve će minut,
moja draga.
Smrt će naše
breme skinut.
Kuda će se
duša vinut,
tko će znati?
Zemlja će smirenje dati:
mora biti vaga.
Bol će minut,
sve će minut,
moja draga.
Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
Naša mladost,
naša snaga,
sve se topi.
Sunce popi
žrtvu svoju.
Tišino na Mirogoju,
sjeto vječnog praga.
Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
Vjekoslav Majer
Odiljam se
Rastajem se, moja vilo, bog da nam bude u društvu (s nama);
Plač i suze i moju žalost da bi znala, moja vilo!
Odiljam se a ne znajem komu ostavljam lice bijelo.
Posto ti je služba mila koju sam ti ja činio,
A sad sam te ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se
Putovaje, uzdihaje iz srdačcem svaki danak,
A na oči moje sanak da t'ne priđe moja vilo!
Odiljam se.
prisiljen sam putovati; oh, gorka je moja sreća
Od svijeh tuga mi najveća, da bi znala, moja vilo!
Odiljam se.
Ne uzdam se u dane kratke da te vidim, srce moje,
Koje ostavljam da je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se
Ako puta ponestane pa te život moj ne vidi,
Srce moje ne napuštaj; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se
Neka srce ne zaluta da ne bude drugoj služit,
A s tobom se ne razdružit; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se.
Ja ti dadoh vjeru moju do života da te služim,
A po smrti da te združim; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se.
Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran biti
Uvijek neće izgubiti, tko se bude potruditi.
Odiljam se, moja vilo. Oh, kako ja, moja vilo,
Odiljam se a ne znajem komu ostavljam lišce bijelo.
Džore Držić
Plač i suze i moju žalost da bi znala, moja vilo!
Odiljam se a ne znajem komu ostavljam lice bijelo.
Posto ti je služba mila koju sam ti ja činio,
A sad sam te ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se
Putovaje, uzdihaje iz srdačcem svaki danak,
A na oči moje sanak da t'ne priđe moja vilo!
Odiljam se.
prisiljen sam putovati; oh, gorka je moja sreća
Od svijeh tuga mi najveća, da bi znala, moja vilo!
Odiljam se.
Ne uzdam se u dane kratke da te vidim, srce moje,
Koje ostavljam da je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se
Ako puta ponestane pa te život moj ne vidi,
Srce moje ne napuštaj; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se
Neka srce ne zaluta da ne bude drugoj služit,
A s tobom se ne razdružit; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se.
Ja ti dadoh vjeru moju do života da te služim,
A po smrti da te združim; ostaj zbogom, moja vilo!
Odiljam se.
Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran biti
Uvijek neće izgubiti, tko se bude potruditi.
Odiljam se, moja vilo. Oh, kako ja, moja vilo,
Odiljam se a ne znajem komu ostavljam lišce bijelo.
Džore Držić
Wednesday, March 15, 2006
Drveta!
Drveta! Jeste li zvezde
odapete s' neba?
Koji vas strašni ratnici poslaše?
Ili ste nekad možda bili zvezde?
Muziku vašu toči duša ptica,
ptica nebeske radosti
i tuge.
Drveta!
Da vam kvrgavo korenje pod zemljom ne druguje slučajno
s mojim srcem?
Federico Garcia Lorca
Out of Office AutoReply
- I am currently out at a job interview and will reply to you if I fail to get the position. Be prepared for my mood.
- You are receiving this automatic notification because I am out of the
office. If I was in, chances are you wouldn't have received anything at all. - I will be unable to delete all the unread, worthless emails you send
me until I return from holiday on 4 April. Please be patient and your
mail will be deleted in the order it was received. - Thank you for your email. Your credit card has been charged EUR 5.99 for the first ten words and EUR1.99 for each additional word in your message.
- The e-mail server is unable to verify your server connection and is
unable to deliver this message. Please restart your computer and try
sending again.
(The beauty of this is that when you return, you can see how many
in-duh-viduals did this over and over). - Thank you for your message, which has been added to a queuing system. You are currently in 352nd place, and can expect to receive a reply in approximately 19 weeks.
- I've run away to join a different circus.
- I will be out of the office for the next 2 weeks for medical reasons. When I return, please refer to me as 'Margaret' instead of 'Steve'.
Saturday, March 11, 2006
Žalim za danima kada fotoaparati nisu bili digitalni
..., kada je film bio skup i kad je trebalo vremena da se razviju fotografije. Fotkaju mobilnim sve što mrda i ne mrda, ma refleksno škljocaju na sve oko sebe. E sad, treba nahvatati budala da to gledaju ...
Subscribe to:
Posts (Atom)